Potresni detalji Barbarezove autobiografije o odlasku iz Mostara: Nije znao da se neće vratiti

Sergej Barbarez u Njemačku je otišao zbog božićnih praznika, ne sluteći da će se njegovo putovanje pretvoriti u odlazak koji će mu zauvijek promijeniti život. U decembru 1991. godine napustio je Mostar s planom da se nakon dvije sedmice vrati kući, ali je rat koji je zahvatio bivšu Jugoslaviju promijenio njegovu sudbinu.

Danas, više od tri decenije kasnije, Barbarez je selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, a svoju životnu priču odlučio je ispričati u autobiografiji Kreisläufe – Wie ein Krieg mein Leben veränderte (Krugovi – Kako mi je rat promijenio život), koju je napisao u saradnji sa Sebastianom Wolffom, sportskim novinarom iz Hamburga.

Knjiga donosi lična sjećanja na odlazak iz domovine, teške početke u Njemačkoj i put koji ga je odveo do vrha njemačkog nogometa.

"Godinama u sebi nosim želju da ispričam svoju priču. Svoju cijelu priču. O počecima. O zaobilaznim putevima i pogrešnim skretanjima. O neočekivanim preokretima koji su zauvijek promijenili moj život. O trenucima koji su me oblikovali, stavljali pred izazove i ponekad dovodili do samih granica. To je priča o boli, ponosu i iznad svega dubokoj zahvalnosti. To je moja priča. Sa svim svojim usponima i padovima. Bez uljepšavanja. Iskreno. Iz dubine srca", napisao je Barbarez.

Datum 21. decembar 1991. godine ostao je duboko urezan u njegovo sjećanje. Tada dvadesetogodišnji nogometaš planirao je praznike provesti kod rodbine u Hannoveru, a zatim se vratiti u Mostar. Njegov otac Ljubo, međutim, imao je drugačiji plan.

Starim Golfom odvezao je Sergeja i njegovu tadašnju djevojku Anu, danas njegovu suprugu, do sarajevskog aerodroma. Barbarez je nedavno bio potpisao prvi ugovor s Veležom i odslužio vojni rok, pa nije ni pomišljao da bi kratka posjeta Njemačkoj mogla prerasti u trajni odlazak, piše t-online.de.

Na aerodromu ga je dočekao prizor koji nikada nije zaboravio – mnoštvo ljudi koji su pokušavali napustiti zemlju, među njima i majke s djecom, u strahu od onoga što dolazi.

"Kad se sjetim tog dana koji mi je promijenio život, osjećam vrevu i užurbanost posvuda oko sebe, uznemirene ljude koji su htjeli napustiti našu domovinu. Posebno majke sa svojom djecom, koje su sa sobom imale malo više od mene. Strah im je sjao u očima, a plač beba probijao mi je um poput sirena. Krici koji su mi i danas u glavi", prisjetio se Barbarez.

Nije tada u potpunosti razumio razmjere onoga što se događalo. Tek kasnije postao je svjestan da je bio među ljudima čije je živote rat zauvijek promijenio.

"U ratu je bilo gotovo 100.000 mrtvih; dva miliona ljudi pobjeglo je iz svoje zemlje. Bio sam jedan od njih. Samo to tada nisam znao", napisao je.

Od Hannovera do vrha njemačkog nogometa

Barbarez je iz Sarajeva otputovao jednim od posljednjih redovnih letova tadašnjeg JAT-a za Hamburg, odakle je nastavio put prema Hannoveru. Upravo će taj grad postati početna tačka njegove nogometne karijere u Njemačkoj.

Presudan trenutak dogodio se 4. januara 1992. godine, kada je s ujakom šetao šumom Eilenriede. Nije znao da je njegov ujak već dogovorio probni trening za njega u Hannoveru 96.

Trener ekipe tada je bio Frank Pagelsdorf, s kojim će Barbarez kasnije ponovo sarađivati u Union Berlinu, Hansi Rostock i HSV-u.

Mladi Mostarac ostavio je dobar utisak na treningu i dobio priliku ostati u klubu. U početku nije bio siguran da želi Njemačku učiniti svojim domom, ali su razgovor s ocem i dolazak djevojke Ane olakšali odluku da ostane.

Nakon nastupa za drugu ekipu Hannovera 96, dobio je priliku i u prvom timu, za koji je upisao 18 nastupa i postigao dva gola. Potom je igrao za Union Berlin, a kasnije izgradio karijeru koja ga je odvela do najvišeg nivoa njemačkog nogometa.

"U Njemačku sam otišao na početku rata"

Iako je u Njemačkoj izgradio život i ostvario velike sportske uspjehe, Barbarez nije zaboravio zemlju iz koje je otišao. Ratne posljedice i danas ga podsjećaju na težinu tog perioda.

"Godine 1991. napustio sam svoju zemlju i otišao u Njemačku. Zvuči nevjerovatno jer je moja domovina toliko propatila i jer i danas, kada izađem iz hotela naše reprezentacije u Sarajevu, na pročeljima kuća još vidim rupe od metaka. Ali u Njemačku sam otišao na početku rata i toj životnoj prekretnici dugujem život u kojem sam postao sretan", napisao je selektor BiH.

Danas, kao čovjek koji predvodi reprezentaciju svoje zemlje, želi dio onoga što je stekao vratiti domovini.

"Sada želim nešto vratiti. I ovdje, više nego ikada prije, osjećam da to mogu učiniti. Barem mali dio sreće koju sam pronašao", poručio je Barbarez.

Njegova životna priča tako je mnogo više od nogometnog uspjeha. To je priča o odlasku koji nije planirao, ratu koji je promijenio njegovu sudbinu i putu od Mostara do Njemačke, gdje je izgradio karijeru, porodicu i novi život, a potom se vratio da kao selektor predvodi reprezentaciju Bosne i Hercegovine, piše t-online.de.