Alen Melunović: Put do Sarajeva

Alen Melunović, mladi fudbaler Sarajeva, bordo dres ne nosi dugo. Na Koševo je stigao u posljednjem prelaznom roku. Došao je na mala vrata, kao prinova, kako to običavaju kazati treneri. No, već prve pripremne utakmice pokazale su veliki kvalitet ovog sjajnog fudbalera koji se uskoro ustalio u početnom sastavu Sarajeva.

Razgovarao: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

''Prve fudbalske korake načinio sam u rodnom Prijepolju. Tu sam počeo trenirati, igrao pionirsku ligu, a poslije završenog 8. razreda otišao sam u Podgoricu gdje sam upisao saobraćajnu školu. Paralelno sa školovanjem, trenirao sam i uskoro zaigrao za Crvenu Stijenu iz glavnog crnogorskog grada. 

Tu sam ostao godinu i pol dana, postali smo prvaci Crne Gore, uslijedilo je razigravanje s Partizanom. Poraženi smo, a uskoro mi je stigao poziv iz Partizana. Nisam mnogo razmišljao, preselio sam u Beograd i tamo se zadržao dvije godine. Mnogo sam napredovao, ali kad je prošlo vrijeme nastupa za mladi tim, stigla je i prva velika prekretnica u mojoj karijeri'', prisjeća se Alen Melunović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Uslijedio je potom njegov prvi dolazak u Bosnu i Hercegovinu.

Dolazak u Hadžiće

''Odlučio sam doći u Bosnu u potrazi za prvim minutama profesionalizma. Put me doveo u Hadžiće, u Radnik. Nisam mnogo igrao, nakon tri mjeseca je stigao poziv iz Češke. Otišao sam, potpisao za Teplice i uskoro kao posuđen igrač zaigrao za Usti nad Labem. Igrao sam dobro, izborili smo ulazaka u Prvu ligu. Uslijedio je povratak u Teplice, nova posudba u Varnsdorf i novi povratak u klub s kojim je imao ugovor. Ponovo je uslijedio težak period, borba za minutažu i konačna odluka o raskidu ugovora. Uskoro mi se javilo Sarajevo, razmislio sam, i odlučio. Nisam pogriješio'', smatra Melunović koji je već na prvom zvaničnom susretu zabio prvijenac u bordo dresu.

Alen Melunović rođen je 26. januara 1990. godine u Prijepolju.

Bila je tu utakmica sa zeničkim Čelikom završena porazom tima s Koševa. Melunović je bio strijelac izjednačujućeg gola za svoju ekipu.

''Bio sam presretan. Od silne želje da na pravi način proslavim taj gol, popeo sam se na tribinu gdje su se nalazili naši nevjerovatni navijači. Takvo navijanje nigdje i nikad nisam vidio niti doživio. Od prve do zadnje minute u istom tempu, možda ću nekad otići s Koševa, ali Horde zla nikada neću zaboraviti. 

I ne samo njih, već i ostale ljude koji su me ovdje dočekali i učinili sve da se osjećam kao kući. Nisam navikao da direktor kluba i nakon poraza priđe igračima, kaže da je bilo dobro, da smo se borili, toga vani nema. Puno je više te ljudske topline ovdje.  Nakon života u Češkoj, meni je Sarajevo poput Rio de Janeira", kroz osmijeh kaže naš sagovornik aludirajući na mentalitet ovdašnjih ljudi i način života koji mu apsolutno odgovara.

Druženje s Haurdićem i rijetki izlasci 

''Najviše vremena mimo terena provodim s Anesom Haurdićem, prijateljem još iz vremena nastupa u Češkoj. Često se družim i s Nemanjom Mijuškovićem, Nerminom Huseinbašićem. Ne preferiram česte izlaske vani, otkako sam u Sarajevo samo sam jednom i to nakon pobjede nad Rudarom, izašao s društvom, ali ni tada se nismo dugo zadržali. Kad si fudbaler, moraš voditi računa o načinu života jer su nekada i sitnice važne. Generalno sam izuzetno zadovoljan životom u Sarajevu, između ostalog i zbog blizine mog rodnog grada. Češće mogu posjetiti roditelje što mi je mnogo važno'', govori Alen Melunović.

''Osjetim rivalitet gradskih rivala''

Veliki gradski derbi Željezničara i Sarajeva igrat će se za manje od mjesec dana. Našem  sagovorniku bit će to prvi nastup u susretu ljutih rivala, a kako kaže, rivalitet je već osjetio.

''Zavolio sam Sarajevo i osjetim da je ta utakmica važnija od ostalih. Pratimo ih, gledamo kako igraju, koliko bodova imaju i mislim da ćemo ih stići jer do kraja je mnogo utakmica. Jedva čekam derbi'', govori na kraju razgovora Alen Melunović.