Zmajevi kreću u novu bitku: Bosanski inat jači od svih nedaća

U ljeto 1993. godine, dok je Sarajevo bilo pod opsadom, grupa košarkaša predvođena selektorom Mirzom Delibašićem uspjela je ostvariti ono što se činilo nemogućim - iz ratom razorenog grada krenuli su na svoje prvo Europsko prvenstvo.

Bez dvorane, opreme i sigurnosti, trenirali su pod granatama i snajperima, vjerujući da će na parketu u Njemačkoj pokazati da Bosna i Hercegovina postoji, ali i da je spremna uzvratiti.

Simbol otpora i hrabrosti

I uzvratila je na sportskom terenu, šokiravši Europu osvajanjem osmog mjesta, čime je ova generacija zauvijek ostala upisana u historiju bosanskohercegovačke košarke. Njihov odlazak na Eurobasket 1993. postao je simbol otpora, nade i hrabrosti jedne nacije.

Dio te čuvene generacije bili su aktuelni selektor Adis Bećiragić i njegov asistent Gordan Firić, koji više od 30 godina kasnije zajedno pišu jednu novu stranicu historije.

Mentalitet i duh koji su krasili tu generaciju prenijeli su na sadašnje igrače, koji svojim odnosom prema državnom dresu i grbu prkose svim nedaćama.

Zmajevi su se plasirali na svoj 11. Eurobasket uprkos brojnim preprekama - kadrovskim izazovima, ograničenim resursima i skeptičnoj javnosti. Velika pobjeda nad Hrvatskom u Skenderiji (110:90), gdje su nadoknadili zaostatak od 13 poena iz prvog susreta, dokazala je da imaju pobjednički DNK. 

Jedan od partnera koji stoji uz košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Eurobasketu je i Energoinvest. Njihova podrška prevazilazi uobičajene okvire sponzorstva, to je poruka da domaće znanje, trud i upornost vrijede i da mogu parirati svjetskim standardima. Kao i naš nacionalni tim, i ova kompanija prošla je kroz izazove, ali je pronašla način da se podigne, ojača, krene naprijed.

U toj poveznici leži i simbolika zajedničke borbe: baš kao što Zmajevi na parketu predstavljaju cijelu zemlju, tako i Energoinvest pokazuje da se istrajnošću može graditi bolja budućnost. Ovo partnerstvo nije samo poslovni ugovor, nego i jasna poruka o zajedništvu, vjeri u vlastite kapacitete i snazi koja se rađa kada se ne odustaje.

Javila se nada da će ova talentovana generacija uspjeti nadmašiti rezultate prethodnika, koji poslije 1993. nikada nisu uspjeli proći grupnu fazu. Čak su nas i drugi smatrali jednim od favorita iz sjene, međutim, novi val problema koji nas je zadesio početkom priprema spustio je očekivanja.

Još uoči samog okupljanja sredinom jula Bećiragić se susreo s čak osam otkaza. Uz to su došle povrede Miralema Halilovića, Amara Gegića, kao i naturalizovanog Amerikanca Xaviera Castanede, koji je došao na pripreme nespreman i nedovoljno oporavljen. Na kraju je stručni štab odlučio da ga ne vodi na Kipar, te je umjesto njega pozvao njegovog sunarodnjaka i navijačima dobro poznato lice Johna Robersona.

Iznad problema

Pritom smo ostali bez mogućnosti da povedemo Luku Garzu, kojem FIBA, uprkos velikim naporima svih strana, uključujući i Košarkaški savez BiH, nije skinula famoznu "zvjezdicu", a Bećiragić je ranije odlučio da mu je neophodan playmaker, što je bio sasvim logičan potez.

Najveći šok svakako je bila povreda jednog od naših najvećih aduta Džanana Muse, koji je zbog operacije trbušnog zida bio primoran otkazati svoj nastup.

Četiri poraza u prve četiri pripremne utakmice nisu davale optimizam, ali kao i mnogo puta dosad, naši momci su se izdigli iznad svih problema i uspjeli tempirati formu pred turnir. Vezali smo tri pobjede u kontrolnim duelima i otišli na Kipar u pozitivnom raspoloženju.

Kao i 2022, žrijeb nam ni ovaj put nije išao na ruku, pa smo se našli u najtežoj grupi sa selekcijama Španije, Grčke, Italije, Gruzije i Kipra.

Uprkos svemu, Bećiragić i njegovi Zmajevi vjeruju u svoje kvalitete, vjeruju u ovaj tim, te se i dalje drže toga da će ići na pobjedu protiv svake ekipe.

Dodatna snaga i motiv su naši sjajni navijači, kojih je 2.000 stiglo na Kipar da podrži Zmajeve.

Pobjedama nad Francuskom i Slovenijom, ova generacija je pokazala da može igrati s najboljima i nadigrati ih, iako su svi izgledi protiv njih.

Bez obzira na krajnji rezultat u Limassolu (i Rigi), ne treba sumnjati da će ovi momci dati sve od sebe i još jednom nas učiniti ponosnim.

I kada bi mnogi odustali i predali se, mi pronađemo dodatni izvor energije. To je taj istinski bosanski inat, koji jednostavno mora proraditi.