XXX street basket tim - u Moskvu po pehar

Street basket za bosanskohercegovačke sportske prilike relativno je nepoznat sport, makar u onom klasičnom smislu. Naša zemlja nema krovnu kuću ulične košarke, nema Savez ili slično tijelo koje bi se brinulo o klubovima ili reprezentaciji, ali to ne sprječava mlade u našoj zemlji da se posljednjih godina sve ozbiljnije bave ovim sportom kojem zbog dinamičnosti i atraktivnosti, predviđaju svijetlu budućnost.

Razgovarao: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba
Foto: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Ekipa XXX iz Sarajeva najbolji je bh. street basket sastav. Na tragu sjajnih rezultata koji ih prate gdje god nastupaju, ovi sjajni momci nagrađeni su pozivom za učešće na Svjetskom klupskom prvenstvu. Takmičenje će se održati u Moskvi od 12. do 14. jula, pod pokroviteljstvom FIBA-e.

Podatak o nevjerovatnih 5.000 timova prijavljenih za moskovski spektakl i samo 16 odabranih svjedoči o besprijekornom kvalitetu XXX-a, a sa članovima ovog tima ekipa portala Radiosarajevo.ba odlučila je provesti ugodno poslijepodne.

Svi razgovori s najboljim bosanskohercegovačkim ''košarkašima s ulice'' počinju i završavaju s narandžastom loptom i čarobnom igrom među obručima. Kako kažu, košarka im nije hobi, to je njihov život i predstojeći turnir u Moskvi iščekuju s nestrpljenjem.

Vedran Živić, svojevrsni PR tima, osim za igru i doprinos na terenu, zadužen je za planiranje putovanja i kompletnu organizaciju, a svi članovi njegovog tima dijele slične košarkaške sudbine. Pokušaji profesionalizma i teška bosanskohercegovačka sportska svakodnevnica odvojili su ih od parketa u ranim fazama razvoja karijera.

''Nakon završenog obrazovanja u Prvoj gimnaziji u Sarajevu, odlučio sam školovanje nastaviti u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo sam završio Poslovnu administraciju i vratio se u rodni grad. Košarku sam počeo igrati kao desetogodišnjak u Školi  košarke Rin Family, a za vrijeme boravka u Americi, nastupao sam u NAIA koledž ligi. Igrao sam i za nekoliko lokalnih klubova, prošao školu Bosne. Svašta se izdešavalo u mojim pokušajima razvoja karijere, ali definitivno sam najsretniji kad sa svojim drugovima igram street basket'', kaže za Živić za Radiosarajevo.ba.

Njegov timski kolega Damir Palata nakon završene Srednje medicinske škole u Sarajevu nastavio je školovanje. Danas je magistar sportskog menadžmenta, a uz košarku je od 12. godine.

''Igrao sam za omladinske kategorije naše reprezentacije. Nekima je možda teško povezati visoko obrazovanje s aktivnim bavljenjem uličnom košarkom, ali u tom odnosu ja sam uspio pronaći nešto posebno. Sretan sam i zadovoljan, želim pobjeđivati i proslaviti pobjedu u Moskvi'', dodaje Palata, inače košarkaš Vogošće s kojom u prošloj sezoni nije uspio izboriti opstanak u najvišem rangu.

Nakon respektabilne omladinske karijere, Amir Aljiji je iz rodnog Cazina zaputio se prema glavnom gradu. Iskustvo stečeno u omladinskim kategorijama Cibone, znači mu i danas.

''Košarkašku abecedu naučio sam u Zagrebu. Gore sam naučio sve o ovom sportu. Najljepše mi je kad sam na terenu, hranim se pobjedama i o Moskvi razmišljam svaki dan. Dobrih rezultata nikad dosta, u Rusiju putujemo po pehar, imamo kvalitet, dobro se pripremamo i mislim da smo na tragu lijepog uspjeha.

Njegovo mišljenje dijeli i Faruk Kalamujić, bivši ''Rinovac'', danas igrač Vogošće.

''Ambicija je ono što nas krasi. Želimo igrati na Olimpijskim igrama 2016. godine u Brazilu. Uvjeti u kojima radimo su nemogući, nikad ne znamo gdje ćemo trenirati, ali to nas nikad neće pokolebati već će nam, naprotiv, dati dodatnu snagu da budemo bolji i uspješniji'', zaključuje Kalamujić za Radiosarajevo.ba.

Uigranost, kompaktnost, snaga karaktera i timski duh sarajevske bi ulične košarkaše mogle učiniti svjetski poznatim i popularnim. Oni su mladi, a krasi ih ambicija. Odustati neće dok svoja imena ugledaju na samom vrhu. Prvi i najbolji.