Sviraj to opet, LeBron

Piše: Sead Čamo za Radiosarajevo.ba

Protekle srijede Los Angeles Lakers su uskočili u posljednji vagon voza poznatog kao NBA play-offs. Sva mjesta su već ranije bila rezervisana pa je slavnom timu ove godine namijenjena sporedna uloga, bez velikih šansi da po 17. put budu budu najbolji u najboljoj profesionalnoj ligi. Njihove šanse su dodatno umanjene onog trenutka kada je, u utakmici protiv Golden Statea,  Kobe Bryant ozljedio ahilovu tetivu, što ga je automatski eliminisalo ne samo iz ovogodišnjeg doigravanja, nego je dovelo u pitanje nastavak njegove karijere. 

Ova povreda, uz već poznate slučajeve Rajona Rondoa (11.1 -najbolji assistent Lige , Boston Celtics) ili Derricka Rosea (MVP -2010/11, Chicago Bulls), je samo proširila već i onako dugu listu povrijeđenih NBA igrača te još jednom potvrdila pravilo po kome ambicije tima direktno određuje jedan pogrešan pokret, udarac ili povreda. I dok se u Roseovom slučaju radi o elementu psihološke nepripremljenosti za povratak ili strahu od nove povrede, Kobe Bryant vrlo lako može postati primjer kako profesionalni sport postavlja poslovanje i profitabilnost prije emocija i individualnih zasluga. Ukoliko se Bryantova rehabilitacija zakomplikuje pa on bude izgubljen za cijelu iduću sezonu, L.A. Lakersi imaju mogućnost da se oslobode njegovog 30 miliona dolara vrijednog ugovora i gotovo 80 miliona dolara dodatnih  poreza (“luxury taxes”). Mogućnost čije posljedice malo ko, danas, može predvidjeti, posebno ne “domino efekat” na popularnost i financijsku stabilnost čitave Lige.

Regularna sezona je završena, parovi prve runde play-offsa u su poznati ali malo ko očekuje da će kraj sezone obilježiti neko spektakularno iznenađenje. U prevodu, to bi značilo da ovogodišnju titulu osvoji bilo koji tim čije ime nije Miami Heat. Jedina ozbiljna dilema je oko James-Wadeovog protivnika u finalu: da li će to biti prošlogodišnji par Durant-Westbrook  (Oklahoma Thunder)  ili ,možda, posljednji zajednički pokušaj osvjedočenih šampiona Duncan-Parker (San Antonio Spurs)? Dominacija Miamija u sezoni 2012/2013 je obilježena s 27 uzastopnih pobjeda,  LeBron Jamesovim dosezanjem nivoa neprikosnovenog lidera, kao i doprinosom trenera Erika Spoelstre u uspješnom nadopunjavanju tri super zvijezde sa rezervnim igračima ili onima kojima su namijenjene sporedne uloge. 

Čak ni u vrijeme Michaela Jordana i najvećih uspjeha  Chicago Bullsa nije zabilježena ovolika razlika između branitelja titule i njegovih izazivača. Zbog toga ove godine niko ne može ni da zamisli  ko bi mogao biti novi Charles Barkley ili Phoenix Suns iz 1993. godine pa da vidimo sličan, legendarni dvoboj.

Za početak, kao svake godine, ono što vrijedi  pogledati biće dueli četvrto i petoplasiranih timova: Chicago – Brooklyn na Istoku, Los Angeles Clippers – Memphis na Zapadu. Svi ovi timovi imaju dodatnu šansu da potvrde svoju spremnost da budu u NBA finalu. Može li Chicago vrhunskom odbranom nadomjestiti Roseovo neigranje, jesu li Deron Williams i Brook Lopez dovoljni da se Brooklyn suprotstavi Miamiju, mogu li Chris Paul i Blake Griffin pretvoriti  “vječne gubitnike” Clipperse  makar u “potencijalne pobjednike”, koji su realni dometi Memphis Grizzlies? – sve su to pitanja što intrigiraju prije početka prve runde. Doda li se tome, poslije mnogo godina,  optimistička atmosfera među New York  Knicksima, pokušaj Denver Nuggetsa i Indiana Pacersa da igrom cijelog kolektiva nadomjeste nedostatak zvijezda kao i već znane ambicije Oklahome i San Antonia, eto širokog okvira unutar koga svi zaljubljenici u NBA mogu naći dodatne razloge za uživanje.

 Što se tiče individualnih dometa, uz “najkorisnijeg igrača” (MVP) LeBron  Jamesa, valja istaći pojedince koji su obilježili proteklu sezonu. U izjednačenoj trci za titulu najboljeg strijelca Carmelo Anthony (28.7 New York Kniks) je nadvisio Duranta i Bryanta, Dwight Howard (12.4 Los Angeles Lakers) je najbolji skakač a najbolji asistent, iako je propustio završni dio sezone, Rajon Rondo. Između onih koji tek dolaze, izdvajaju se Stephen Curry (Golden State) s rekordnih 272 ubačenih tri poena te vjerovatno najbolji novajlija (‘rookie”), i Damian Lillard (Portland Trail Blazers) 19.1 poena i rekordnih 3.167 minuta provedenih na parketu.

Mirza Teletović (ni)je se uklopio

Konačno, kakvu bi ocjenu zaslužio Mirza Teletović, jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na NBA sceni?  Statistika uz njegovo ime kaže sljedeće:  3.5 poena, 1.8 skokova, 0.4 asistencije,  38.4% ukupan šut, 34.3% šut za tri poena, 53 utakmice u kojima je ulazio u igru, ukupno 500 odigranih minuta. Ukupan utisak upotpunjuje njegovo mjesto na klupi Netsa. Teletović ne samo da nije uspio izboriti mjesto u startnoj petorci nego je duboko na dnu rotacione liste trenera P.J Carlesima. Na poziciji “četvorke”, snažnog krila, Reggie Evans i Kris Kardashian Humphries imaju prednost jer su mnogo bolji u fazi odbrane te ne baziraju svoju igru samo na šutu za tri poena. Po nepisanoj NBA tradiciji, treneri u play-offsu ograničavaju svoj izbor igrača na osam do devet. Kako se razvijala situacija tokom regularne sezone, teško je zamisliti da će Mirza Teletović, preko noći, napredovati na Carlesimovoj listi, niti da će biti njegovo tajno oružje u odlučujućim trenucima ovogodišnjeg doigravanja.