Sarajevo, grade bez ulice Mirze Delibašića, stidiš li se Kinđeta?

Jedna od prvih asocijacija na grad Sarajevo sada je već praktično ugašen Košarkaški klub Bosna. Jedini klub iz prijestolnice Bosne i Hercegovine koji u svojim vitrinama ima trofej prvaka Evrope. Klub koji je u grad Sarajevo doveo jednog od najvećih sinova koje je ova zemlja imala. Danas se navršilo 14 godina od smrti Mirze Delibašića Kinđeta. Velikog košarkaša, možda i najvećeg kojeg smo ovdje gledali, velikog, sjajnog čovjeka.

Da nije bilo Bosne, u Mirzinim košarkaškim čarolijama vjerovatno bismo uživali u Beogradu, a grad Sarajevo i njegova historija bili bi mnogo siromašniji. Siromašniji za čovjeka o kojem se i danas u prijestolnici Bosne i Hercegovine govori samo u superlativima. Teško je naći, gotovo nemoguće nekoga ko bi o Mirzi mogao reći nešto loše. Kada malo bolje razmislimo, pitanje je da li takav uopće i postoji. 

Mirza Delibašić svoje Sarajevo nije napustio ni u najtežim vremenima. Kada su pijane budale s brda krojile sudbinu Sarajlija, a svaki novi dan mogao biti posljednji u igri sarajevskog ruleta. Mogao je Mirza otići gdje je želio. Madrid je već raširio ruke i čekao čovjeka koji se više cijeni u prijestolnici Španije, nego u gradu koji je Kinđetu bio sve. 

Ovaj grad i država odužili su mu se tako što su dozvolili da Studenti potonu na samo dno. Da je Kinđe danas među nama, da li bi preživio današnju Bosnu? Mirzi je podignut spomenik u parku kod FIS-a, spomenik koji, uz dužno poštovanje autoru, nije dostojan veličine Mirze Delibašića. 

Velika dvorana u Skenderiji nazvana je po Mirzi Delibašiću, ali u njoj se više ništa ne igra. Poneki sajam ili gostovanje srbijanskih folk zvijezda u dvorani Mirze Delibašića, najvećeg sportaša kojeg je ova zemlja imala, krajnji je domet. 

"Imao sam utisak da sam se u njemu rodio, da znam svaku ulicu, svakog čovjeka - Sarajevo je bila moja sudbina", rekao je Mirza Delibašić o gradu na Miljacki kada je u njega stigao iz Tuzle. Moka Slavnić, saigrač i rival Mirze Delibašića, odlično je prepoznao odnos grada Sarajeva prema Kinđetu. 

"Ponekad mi se čini, makar nisam kompetentan da ocjenjujem, da su Mirzu više cijenili vani nego kod kuće. Možda griješim, ali on je dao previše za Bosnu, ne znam da li mu se grad istom mjerom odužio. Ja sam s užitkom dolazio u Sarajevo, a danas je to neki drugi grad, neki drugi običaji, druga moda..."

Drugi grad, siromašniji od onog u koji je početkom '70-ih godina prošlog stoljeća stigao Mirza Delibašić. Nije bilo toliko skupocjenih automobila, velebnih tržnih centara, ali je bilo više duše. Idoli su bili Kinđe, Pape, Meša, a danas neka nova raja. Bogati, a siromašni u duši. 

Sarajevo, grade bez ulice Mirze Delibašića, stidiš li se Kinđeta?

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!