O otkazima naših reprezentativaca, da ne propadne veselje

...Teletovića se ne bi smjelo optuživati nizašto: donio je dosta radosnih trenutaka, a o bolesti se ne raspravlja, ali ostaje velika žal za njegovim nastupom. Phoenix Sunsi ga hoće zdravog, ali… Ma, nema ali, Mirza je jedan od najboljih igrača u povijesti koji su potekli iz ove zemlje, i o tome ne treba raspravljati.

Što se Nihada Đedovića tiče, tu bi se imalo šta reći, i to i za i protiv njegovog (ne)nastupanja na Evropskom. Priča da nije znao da uz njemačko ne može imati bh. državljanstvo djeluje kao lavor za malu djecu, u to je stvarno teško povjerovati. A možda je mladiću dosadilo plaćati reprezentativne troškove smještaja i hotela iz vlastitog džepa, dok se “nadležni” ne sjete da Savezu uplate ono što su obećali, i prestane ispravljati krivu Drinu.

Uzimanjem njemačkog pasoša omogućio je klubu još jednog stranca, i pomislio na svoju budućnost. I u tom slučaju je teško presuđivati, ali svako sam bira svoj put. “Najteži” slučaj i najveći manjak na terenu je Jusuf Nurkić, malo – veliko čudo od Tuzle, s trenutnom adresom u Denveru, za koje, neka mi bude dozvoljeno nakon četrdesetak godina praćenja košarke, moram reći da mislim da je Savez morao pokazati malo više sluha i takta kad je u pitanju njegov nastup.

Jer, svi igrači stasavaju na različite načine. Nurkić, vanserijski talent, čudno je (iz)nikao u posttranzicijskom vašarskom otimanju: Slovenija ga je već vidjela (i potpisala) kao svog igrača, ni Hrvatska nije bila indiferentna, a momak je s NBA ugovorom, ipak, došao igrati Evropsko B divizije za igrače do 20 godina, i osvojio ga. Neko kome nije stalo do reprezentacije to ne radi. I to je trebalo znati i raditi u tom smislu.