NBA Dnevnik VIII: Prva meč lopta

Piše: Sejo Čamo, Detroit, za radiosarajevo.ba

U danu u kome je čak i jutro bilo puno teške omorine, u danu kada su srčani bolesnici i asmatičari dobili savjet sličan Johnnyjevom Mikiju “da ne izlaze iz kuċe”, u danu u kome je objavljeno da je, po prvi put, broj novih useljenika iz Azije veći od onih iz Meksika i Južne Amerike, u tom je danu četvrta utakmica Finala NBA plejofa bila, bez konkurencije, udarni sportski događaj na američkom medijskom prostoru.

Kada je, neposredno prije početka Finala, kablovska sportska mreža ESPN objavila anketu o pobjedniku  prve utakmice, rezultati su nalikovali na one predsjedničkih izbora iz 1984. godine. Thunder (Reagan) su imali naklonost 49 saveznih država, a Miami (Mondale), samo jedne, one iz koje dolaze (Florida/Minnesota). Sadam dana i tri utakmice  poslije, opšte raspoloženje nacije se promijenilo pa, prema anketi  oficijelne NBA web stranice (nba.com) prije četvrte utakmice, 60% ispitanika je predvidjelo  pobjedu Miamija. Bilo je, dakle, 40% onih koji su vjerovali u tvrdoglavost  trenera Brooksa da ċe koncept “isto to, samo malo drugačije” napokon donijeti uspjeh.

Svi oni koji vjeruju u Thunder dočekali su prvu četvrtinu da vide najbolje izdanje ovoga tima u dosadašnjem Finalu. Svi elementi njihove igre su bili tečni, gotovo bez greške na obje strane parketa. Westbrook je pogađao a Collison, veteran sa klupe, je imao svojih blistavih “pet minuta”. Prednost je bila 17 poena, šut 63% pa je pitanje optimiste: “može li se bolje?” izgledalo nepotrebno.  Pitanje pesimiste je bilo potiho izrečeno: “a da nije prerano?” Jer, popularni “ O-Kej-Si” su opet pokazali da su ekipa krajnosti. Miamiju je trebalo samo tri i po minute, neočekivane trojke rezervnih igrača (Cole, Jones) te raznovrsna igra LeBron Jamesa (10 poena, 8 asistencija, 6 skokova) pa da izjednače rezultat. Iako je Thunder imao prednost na poluvremenu (49:46), iako je Westbrook bio prvo ime utakmice (18 koševa, 4 skoka, 3 asistencije, samo jedna izgubljena lopta), trener Miamija Erik Spoelstra je imao sve razloge da bude zadovoljan. Sve ovo je bilo “već viđeno”: utakmica je ponovo došla pod domaćinovu kontrolu a njihovo iskustvo je trebala biti garancija da će utakmicu privesti pobjedničkom kraju.

Linija dana: Russell Westbrook 43 koša, 20-32 šut, 7 skokova, 5 asistencija

Ali, kada bi NBA košarka bila samo tako prosta priča, ne bi nikada dosegla planetarnu popularnost.

Treću četvrtinu karakteriše izjednačenost, devet promjena vođstva te odluke oba trenera da što duže zadrže startne petorke na terenu. Prednost Miamiju donose trice Chalmersa i Battiera, uspješno kretanje lopte, otvaranje prostora ali i jedan “vanjski” element koji dolazi do izražaja u ovom periodu igre. Radi se o prostoj činjenice da sudije, posebno u presuđivanju prekršaja, pokazuju blagu, ali nekad odlučujuću, naklonost prema Wadeu i Jamesu, u odnosu na Westbrooka i Duranta. Kada se sve sabere, u završnicu se ušlo s prednošću Miamija od  4 poena (79:75).

X-faktor: Mario Chalmers 34 minuta, 25 koševa, 19 u drugom poluvremenu

Slijedi sedam minuta nevjerovatne predstave nazvane “Russell Westbrook – sam protiv svih”. Postiže 13 koševa za redom pa je 5:15 prije kraja sve vraćeno na početak – 90:90. Slijedi povreda LeBron Jamesa ali OKC ne uspijeva iskoristiti njegovo odsustvo s terena. U posljednjim minutama Wade preuzima ulogu lidera a Mario Chalmers podsjeća da je sličnim, presudnim koševima, 2008. godine  donio Kansasu  univerzitetsku titulu. On je bio taj koji je uspješno zamjenio Jamesa te održao prednost za Miami. A da bi klasična podjela na heroje i gubitnike bila dovedena do paradoksa, potrudio se Westbrook, koji će svoju maestralnu igru (koja se već svrstava u jedan od najvećih dometa u historiji NBA Finala), “začiniti” katastrofalnom ličnom greškom u trenutku kada je isticalo vrijeme Miamijevog napada i kada se moglo, tricom, izjednačiti.

Izjava dana: “ Prije ili kasnije, trener treba da odmori igrače.” (Scott Brooks, kao opravdanje za držanje najboljih igrača na klupi, u treċoj utakmici)

Kvalitetom, uzbuđenjem, preokretima  kao i dominantnom Westbrookovom igrom, bila je to do sada najbolja utakmica Finala. Miami je došao do prve meč lopte. Kako niko u historiji NBA Finala nije uspio da se vrati gubeći 1:3, teško je vjerovati da će neiskusna ekipa Oklahoma Cityja naći snage, strpljenja i pameti  da ostvari nezabilježen preokret. Jedina prava dilema ostaje ozbiljnost Jamesove povrede. Sve ostalo  bi trebalo biti samo uvod u veliko slavlje Miami Heata.

Vezano:

Dnevnik NBA finala: Iz Detroita - Sejo Čamo (I)
Dnevnik NBA finala: Iz Detroita - Sejo Čamo (II)
NBA Dnevnik III: Teorije popravljanja grešaka
NBA Dnevnik IV: Disciplina usijane glave
NBA Dnevnik V: Prednost domaćeg terena
NBA Dnevnik VI: Na pola puta
NBA Dnevnik VII: Brige Scotta Brooksa