NBA Dnevnik VI: Na pola puta

U nedjelji kada se obilježavao “Dan Očeva” multikulturna Amerika je dala svoj osebujni doprinos poznatoj izreci “da je lako biti otac ali treba nešto posebno da bi se bio dad, babo, tata, padre ili papa”.

O neospornoj sociološko-kulturološkoj činjenici da NBA igrači i prateći mediji više vole govoriti o majkama nego o očevima možda će nešto novo reći autobiografska knjiga koju priprema niko drugi nego Dwayne Wade. Prije nego što to saznamo, može se reći  da je ono što je Wade, potpomognut suigračima, u nedjelju veče “ispisao” na parketu American Airlanes Arene u Miamiju, bilo  dovoljno da njegov tim dobije treću utakmicu ovogodišnjeg Finala plejofa.

Ove smo noći, napokon, vidjeli drugačiji početak dvoboja. Oklahoma City nije naprasno nestao iz igre. “Mnogo bolje nego ranije” – rekao je trener Brooks, sumirajući osnovne utiske  između dvije četvrtine. Njegov tim se borio, držao distancu, nisu potpuno prepuštali protivniku inicijativu pa su, opet po prvi put, čak imali i vođstvo u ovom dijelu utakmice. Ipak, Miami je bio tim koji je održavao prednost između dva i šest poena. Osnovni razlozi za to su bili dobro znana agresivna odbrana te novi element – ofanzivni skokovi kao mogućnost ispravljanja promašenih šuteva. Najznačajnija prednost Miamia, u prvom dijelu, se očitovala u skokovima (ukupno 25, od kojih 10 ofenzivnih). Osim dvije trice Battiera pred sami kraj poluvremena, svi njihovi koševi su postignuti “iznutra”, iz reketa. Ipak, Oklahoma City Thunder je mogao biti zadovoljan pošto su bili samo jedan poen u minusu (46:47). I pored propusta u čuvanju prostora ispod koša i te kako su bili “u igri” a 50% šuta, samo četiri izgubljene lopte te solidna igra “sporednih glumaca” bili su razlog optimizma u nastavku utakmice.

Linija dana (noći): Dwayne Wade 25 koševa, 7 skokova (5 ofanzivnih), 7 asistencija, 2 ukradene lopte

Drugo poluvrijeme je počelo potpunim preuzimanjem inicijative gostujućeg tima. Thunder bolje zatvara mogućnost ofanzivnih skokova pa Miami ne može da pogodi iz igre a vrlo često im ni 24 sekunde nisu dovoljne za uspješan napad. Durant je nepogrešiv u ovom period a nakon Fisherove trojke i dodatnog slobodnog bacanja, Oklahoma ostvaruje svoju najveću prednost od 10 poena (64:54). A onda slijede tri Westbrookove greške u nizu (promašaj “laganog šuta”, izgubljena lopta, faul u napadu) te Durantova treća lična greška. Do kraja četvrtine trebalo je odgovoriti na pitanje: kako izgleda igra Oklahoma Cityja bez Duranta i Westbrooka? Odgovor iz sljedećih šest minuta treće četvrtine: katastrofalno. Bez dva vodeća igrača, Thunderova ofanziva je zavisila od ljevice Jamesa Hardena a ona je noćas bila “hladna kao led” (šut 1-9 u ovom periodu).

(Prigodna) izjava dana: “Ako je Obama mogao uspjeti bez oca, možete i vi” (Atlanta Hawks centar Etan Thomas, promovišući vlastitu knjigu s temom očinstva “Fatherhood: Rising to the Ultimate Challenge”

Završnica treće utakmice donosi pravu “rovovsku” borbu u kojoj prednost prelazi s jedne na drugu stranu. Nije to bila spektakularna predstava ali posljednja četvrtina je bila po ukusu svakog trenera: maksimalno angažovanje u odbrani, nikome ne dozvoliti slobodu kretanja i šutiranja. U ovoj izjednačenoj borbi, sredinom četvrtine, prevagu donosi Miamijevo iskustvo pa 3: 47 prije kraja imaju prednost od sedam poena (84:77). Oklahoma čini novi pokušaj preokreta, dolaze na tri razlike (88:85) ali opet plaćaju cijenu neiskustvu. Njihovi promašaji,  izgubljene lopte ali, posebno i definitivno odlučujuće, slobodna bacanja Miamijeve udarne trojke, presuđuju treću utakmicu. Pobjeda Miamija 91:85.

Miami tako ima bolje “prolazno vrijeme” i na pola je puta do šampionskog trofeja. Oklahoma City je potvrdio da može biti ravnopravan protivnik domaćinu. Iako imaju još dvije šanse za popravak, lako se može desiti da zažale što u trećoj četvrtini nisu nakautirali posustalog protivnika.