'Još uvijek sanjam prepunu Skenderiju'

Rijetki su ljubitelji košarke u našoj zemlji koji ne pamte nastupe Danka Delibašića u dresu sarajevske Bosne. Bio je jedan od najperspektivnijih bh. košarkaša, ali se breme slave legendarnog oca, za talentovanog beka pokazalo preteškim. 

Danko nikad nije napravio respektabilnu košarkašku karijeru, pa se dosta rano odlučio povući iz profesionalnog sporta. Danas plovi novinarskim vodama kao radijski, a odnedavno, i televizijski voditelj.

Ipak, košarka je bila i ostala njegova jedina ljubav. 

''Košarka je bila moj život. I dan-danas se probudim nakon sna u kojem sam pred prepunom Skenderijom odigrao utakmicu života. To je ostalo u meni, nešto dječačko. I neka je. Iako, svjestan sam da je košarka već prevaziđena, nedosanjana. Slomljeno srce se lagano oporavilo, ali ljubav prema najljepšem sportu između dva obruča i dalje je intenzivna.'' 

''Pitanje očevog uticaja na moju karijeru zaista se ponavljalo nebrojeno puta kroz moj život. I dok sam igrao, ali i kad sam prestao. Mislim da je bilo Mirzinog uticaja, ali očigledno nepovoljnog'', prisjeća se Delibašić u razgovoru za Oslobođenje.

Danas bh. sportom pušu neki novi vjetrovi. Reprezentativna košarka u velikoj je ekspanziji, a Delibašić iznimno cijeni doprinos Aleksandra Petrovića bh. košarci.

''Jedan veliki porodični pozdrav košarkaškoj legendi Aci Petroviću, koji je posložio repku na odličan način. Puno sreće mu želim na Euru u Sloveniji. Ne bih da zaboravim Nenu Markovića, koji je juniore uveo u A diviziju. Bravo Neno. Što se klupske košarke tiče, jedina konstanta je Široki. Generalno  je stanje loše, liga nekvalitetna, a rad s mladima katastrofalan. Nadam se da će više ulagati u mladost. Kupovati igrače, plaćati hiljade eura, to je kratkoročno, to nije način'', kazao je Delibašić na kraju razgovora za Oslobođenje.