Feliks Kojadinović: Saigrači nisu imali šta jesti

Nakon razgovora s Nikolom Vučurovićem, Ivanom Ivanovićem i Zlatkom Jovanovićem, portal Radiosarajevo.ba donosi priču o Feliksu Kojadinoviću i njegovom iskustvu s bivšim evropskim prvakom. Ni dugogodišnji bh. reprezentativac vrijeme provedeno u Sarajevu ne pamti po dobrom, odnos vodećih ljudi kluba prema njemu je bio katastrofalan, spavao je ''u rupi'', a ostao je i bez zarađenog novca.

Razgovarao: Emir Aletić

''Moj dolazak u Sarajevo desio se kada je sezona već bila u punom jeku. Stigao sam kad je tim igrao treće kolo regionalne lige, i već tada je postojao veći dio problema o kojima danas pričamo.''

Vezano: ''Mislili su da sam glup''
              ''Novi odbori, dogovori i laži''
              ''Kleli su se u djecu da će platiti''
              ''Admir Bukva i Bosnin put do provalije''
              ''Novca ima za sve, a moj dio 'ide za krije'''

''Znao sam gdje dolazim, ali vođen isključivo sportskim motivima, odlučio sam prihvatiti poziv Vlade Vukojičića koji je odličan trener'', govori Feliks Kojadinović za Radiosarajevo.ba prisjećajući se prvog razgovora s vodstvom kluba, odnosno direktorom Admirom Bukvom. 

''Direktor kluba Admir Bukva rekao mi je da klub nema novca i da ogromne ugovore ne može dozvoliti. Meni novac nije bio prioritet, vodio sam se izazovom i mogućnosti igranja za veliki klub u snažnom takmičenju. Prije dolaska u Sarajevo, igrao sam u Ukrajini za tri puta veći novac... Ne mogu reći da sam prihvaćen loše, u gradu je sve bilo dobro, saigrači su me poštovali... Nedugo nakon mog dolaska, počeli su problemi s (ne)plaćanjem stanarina. Smjestili su me u nekakvu ''rupu'' gdje sam proveo dva mjeseca. Laži su bile svakodnevne, svi smo manje - više navikli da se čelnici klubu zaklinju u djecu, da će platiti novac koji duguju, da će sve biti u redu... Napustio nas je trener Vukoičić, igrači su odlazili, ali tim je i dalje igrao dobro. I danas tvrdim da je ta generacija Bosninih igrača kvalitetom u rangu s Igokeom, a svi vidimo šta tim iz Aleksandrovca radi u reginalnoj ligi. No, nervoza je rasla, prazna obećanja ponavljala su se od ponedjeljka do petka, a košarka je većini igrača bila nisko na listi prioriteta jer egzistencijalni problemi bili su ogromni.'' 

Tužne scene, igrači nemaju novac za hranu

''Plate su i dalje kasnile, ali tim je imao nešto u sebi. Osvojili smo Kup, a u okolnostima kada novca nema, jako je teško motivisati tim da uradi bilo šta kvalitetno. Sjećam se jako dobro, koliko je samo tužnih scena bilo u vrijeme dok sam igrao u Bosni. Zamislite kakav je osjećaj kada saigračima posuđujete novac da bi preživjeli, neki zaista nisu imali ni za hranu. 

Jedan moj saigrač tih je dana dobio dijete, a na jednom od nebrojenih sastanaka s trenerom, sa suzama u očima rekao je da nema novca da kupi kolica za dijete. Bilo mi je loše, zlo, ne vjerujem da ću to ikada zaboraviti'', prisjeća se Feliks Kojadinović. 

''Prijetili su da će nas izbaciti iz restorana''

''Uskoro je postalo potpuno nepodnošljivo. U restoranu gdje smo jeli, prijetili su da će nas izbaciti. Stanodavci su također tražili svoje, a nama su govorili da će novca biti samo ako ostanemo u regionalnoj ligi. Izborili smo se za ono što su od nas tražili, ali ništa nam to nije značilo. Sjećam se da sam mnogo puta igrao povrijeđen, zaista sam se borio za taj klub... Danas, kad se sjetim svega toga, samo se zapitam kada će profunkcionisati država i one koji su krivi za sunovrat Bosne, smjestiti iza rešetaka. Nije mi jasno kako funkcioniše klub kojem su blokirani svi računi, kako isplaćuje plate igračima koji sada igraju. Je li ikoga briga za Bosnu?'', pita se Kojadinović kojeg se sarajevski ljubitelji košarke sjećaju kao jednog od najboljih igrača koji su dres Bosne nosili u poslijeratnom periodu.

(U narednom dijelu: Koliko Bosna duguje Feliksu Kojadinoviću?)

(Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: emir.aletic@radiosarajevo.ba)