Dnevnik NBA finala: Iz Detroita - Sejo Čamo (I)

Vrelina u “Olujnoj dolini”

Piše: Sejo Čamo

Izuzme li se spominjanje “domaćeg terorizma” iz 1995. godine,  najčešći razlog  prisutnosti Oklahoma Cityja u medijima su vremenske (ne)prilike. Smješten negdje blizu epicentra "Olujne doline" ovaj grad, kao i cijela država Oklahoma,  gotovo svake godine budu žrtve tornada (proljeće, ljeto) ili ledenih olujnih kiša (jesen, zima). Ove godine razlog interesa američke javnosti za Oklahoma City je, meteorološkim rječnikom rečeno, mnogo vedriji: lokalni NBA tim će biti domaćin Miamiju u ligaškom finalu sezone 2012. Treba li upošte i spominjati da ime tima stiže izravno iz meteorološke prognoze – "Thunder" ili što bi se naški reklo "Grmljavina".

Oklahoma City Thunder je tim svakojakih evolucija. Od preseljenja sa zapadne obale iz "zemlje Boinga" (nekad je to bio tim Seattle Supersonics) u "zemlju najbržih doseljenika" (Sooners), preko donjeg doma NBA i pametnog izbora mladih igrača do redovnog učesnika ligaške završnice. Ovogodišnja evolucija se tiče marketinškog slogana i pokazuje rast tima na globalnom nivou. Sezonu su počeli kao "Tim je jedan" a zavšavaju sa "Tim je 182032", što predstavlja odavanje počasti “šestom igraču” koji je takođe evoluirao do broja mjesta u dvorani nazvanoj po sponzoru "Chesapeake Energy Arena".

"Grmljavini" na megdan stiže "Vrelina". Osim što prevod njihovih imena na bosanski zvuči poprilično glupavo, ovaj dvoboj zadaje dodatnu glavobolju svima onima zaduženim za  porast rejtinga NBA na američkom medijskom tržištu. Dobro, na jednoj strani je pretežito negativni junak (LeBron James) koji se pokušava približiti nedodirljivom heroju (Michael  Jordan), te napokon dokazati da je on taj "sljedeći Mike" a na drugoj strani je tim "iz srca Amerike" sa (uglavnom) pozitivnim junakom (Kevin Durant) koji se najavljuje kao "novo, neiskvareno lice NBA". Svi ovi klišei, ma koliko izgledali izgubljeni u prijevodu, su zapravo namjenjeni onom prosječnom američkom konzumentu sporta koji će u sljedećih desetak dana odvojiti dio udarnog televizijskog vremena za praćenje završnice NBA.

Konkurencija? Ako se izuzmu neprikosnovene kriminalističke serije i muzička natjecanja amatera-pjevača tipa "Mikrofon je vaš", pa se stvar zadrži na sportskom nivou, onda je to hokej na ledu (NHL). Što je, sve u svemu, drugoligaški nivo gledanosti,  iza bejzola (MLB), a pogotovo američkog fudbala (NFL).

Kada se svi postignuti koševi preobrate u rejting, komesar David Stern i njegova propagandna mašinerija žele vidjeti broj 11. To je rejting agencije Nielsen koji predstavlja procenat od 115.9 miliona američkih domaćinstava sa televizijskim aparatima koji prate određeni program.  11.0 je duplo manje od 22.3 , zlatnog doba NBA i Jordana (šesta utakmica finala 1998. godine) ali bolje od 10.2 koje su napravili Dallas i Miami prošle godine.

"Kralj James protiv Princa Duranta". Još jedan zapaljiv naslov, još jedan razlog da se u utorak veče (po američkom vremenu) ostane na kanalu ABC korporacije.  Neka glumci uđu, neka igre počnu.  Sve ostalo je samo zabava i loptanje između reklama.