Alan Ibrahimagić za Radiosarajevo.ba: Sretan sam što se ljudi u BiH raduju zbog mene

Nedavno završeni Eurobasket protekao je u znaku košarkaša Njemačke, koji su dominantnom igrom od početka do kraja turnira, sa svih devet pobjeda, osvojili svoju drugu titulu prvaka Starog kontinenta.

Do nje ih je predvodio Alan Ibrahimagić (47), trener porijeklom iz Zvornika, koji je preuzeo selektorsku poziciju nakon što se Alex Mumbru iznenada povukao zbog zdrastvenih razloga uoči početka prvenstva.

Dodatni motiv

Iako se španski stručnjak vratio u osmini finala protiv Portugala (85:58), odlučeno je da Ibrahimagić ostane glavni čovjek na klupi. To se ispostavilo kao pravi potez, jer je Njemačka pod njegovim vodstvom nastavila trijumfalno gaziti do samog kraja. U četvrtinalu je savladala Sloveniju (99:91), u polufinalu Finsku (98:86), a potom u dramatičnom finalu selekciju Turske (88:83).

Čitava situacija s Mumbruom bila je iznenađujuća za sve, pa i samog Ibrahimagića, koji je o svemu govorio za portal Radiosarajevo.ba.

"Bilo je neočekivano i nevjerovatno. Svi smo bili zatečeni situacijom i zabrinuti. Pogotovo ja, jer sam morao da uskočim i preuzmem tu ulogu vođenja ekipe", rekao je Ibrahimagić za portal Radiosarajevo.ba.

Sve što se izdešavalo bilo je motiv više za Ibrahimagića i cijelu ekipu.

"Ekipa je već na pripremama bila jako fokusirana i samouvjerena, sa željom i ciljem za medalju ili titulu. I bez toga bi to išlo tim nekim svojim tokom, ali naravno da ovakva situacija gdje glavni trener ispadne i uprkos svim savjetima ljekara odluči da ostane tu s ekipom, predstavlja neku ekstra motivaciju. Možda su baš to neki procenti koji su nam na kraju trebali", istakao je Ibrahimagić.

Na press konferenciji nakon finalne utakmice Ibrahimagić je bio vrlo skroman, te je odbio preuzeti zasluge za uspjeh njemačkog tima, nakon čega je njegovo izlaganje prekinuo MVP Dennis Schroder, odavši mu priznanje za vrhunski odrađen posao.

"Podrška ekipe uopćeno je bila fantastična. Posebno lijepo je čuti tako nešto od kapitena i lidera ekipe, ujedno i MVP-a, kojeg dugo znam i koji je toliko puno uradio za njemačku košarku. Prija, svakako", kazao je Ibrahimagić.

Međusobno povjerenje

Gledajući kvalitet i sva zvučna imena u rosteru Njemačke, Ibrahimagić nije trebao izmišljati "toplu vodu", ali baš kako je Schroder naglasio, vukao je prave poteze – na vrijeme uzimao svaki time-out, vršio pravovremene izmjene... Ipak, on sam smatra da je bila ključna sasvim druga stvar.

"Košarkaški gledajući, nije tu bilo previše filozofije. No, uvijek je pitanje kada uđete kao pomoćni trener kako će igrači to da privahte. Ali sve njih znam minumum sedam-osam godina, neke i 20-ak već. Imamo veoma dobar odnos i povjerenje jedni u druge, tako da je to bila olakšavajuća okolnost što smo se znali i da nije baš krenulo od nule. Mislim da ipak nije bilo lako tako nešto preuzeti, ali to dugo poznanstvo koje imamo je pomoglo da me oni bez ikakvih problema prihvate i odigraju takav turnir kakav su odigrali", jasan je Ibrahimagić.

Nakon svjetske i europske titule, kruna ove generacije svakako bi bilo olimpijsko zlato.

"Olimpijsko zlato je želja svih, ali možda nešto najteže za osvojiti. Sama medalja je veliki cilj i nešto što će ova generacija pokušati da osvoji. Nije lako preživjeti jedan takav turnir i osvojiti zlato, što smo vidjeli i ovaj put. U svakom slučaju smo sretni s europskim i svjetskim zlatom. Naravno da onda automatski i na Olimpijadu idemo kao jedni od favorita, ali svaki turnir je mukotrpan rad. Potrebna je i sreća, da vas zaobiđu povrede, tako da ni sa svim talentom ne možete biti sigurni u to. Medalja mora biti cilj ovakve generacije", poručio je Ibrahimagić.

Podrška Zmajevima

Uspjeh Njemačke u BiH dočekan je kao i njegov uspjeh, što ga izuzezno raduje.

"Pratim sve što se dešava u Bosni i Hercegovini. Naravno da me to obradovalo, da se radujem kad čujem da se ljudi vesele sa mnom. I preko roditelja sam dosta toga čuo, da se pisalo u javnosti. I oni su jako ponosni, dobijali su pozive i poruke. Sretni su najviše zbog mene, ali i da se nešto dogodi za Bosnu i Hercegovinu, da su ljudi ponosni i da se imaju čemu radovati. To mi puno znači", iskren je Ibrahimagić.

S dosta emocija je ispratio i nastup reprezentacije BiH, koja je takmičenje okončala u osmini finala porazom od Poljske.

"Čestitke svima, zaista. Bio sam na utakmici protiv Poljske i nadao se prolazu. Malo je falilo da se to desi. Povreda Johna Robersona i par problema su dijelili reprezentaciju od četvrfinala.

Ja sam bio pomoćni trener u Njemačkoj i na Eurobasketu prije tri godine. Tad su bili s nama u grupi koja je stvarno bila paklena. I tamo su odlično odigrali i bili među najboljih 10 ekipa, ali je grupa bila tako teška da su završili kao peti.

Drago mi je da su ovaj put prošli grupu, da se radi i napreduje, da dolaze novi igrači... Žao mi je što Džanan Musa nije bio tu. Ne samo zbog njegovog kvaliteta, već i uloge vođe. On bi tu puno značio i s njim bi mogli daleko dogurati", zaključio je Ibrahimagić za portal Radiosarajevo.ba.