ART OF SOUND: Francisco Tárrega

Večerašnja emisija Art of Sound (na programu svakoga četvrtka u 22h) bavi se likom i djelom jednog značajnog španjolskog gitariste i kompozitora.

Francisco Tárrega (1852-1909) je u veoma ranoj životnoj dobi započeo svirati gitaru. Priča veli da je njegova (do)životna veza sa ovim instrumentom posijana zahvaljujući Tárreginom ocu, koji je bio dobar gitarista, naročito kao izvođač flamenca. Kada bi on bio na poslu, radeći kao čuvar u jednom manastiru, Tárrega je uzimao njegovu gitaru  i svirao. Tárregin otac je, osim u ovome slučaju, doista obilježio i dobar dio mladog života budućeg kompozitora i umjetnika. Naime, kako je Tárrega još kao dječak imao nesreću sa očima, njegov otac je insistirao da on što ranije počne sa časovima muzike, dok je još preostalo vremena za učenje. Tárrega će, ipak, uspješno muzicirati i stvarati gotovo do smrti, ali do vremena kada je postao zreli umjetnik njegov otac je vodio stalne bitke sa njim, nastojeći obuzdati sinovljev nemirni duh i odnjegovati njegov neobični talenat. Nakon što je nekoliko puta Tárrega bježao iz porodičnog doma, i još kao desetogodišnjak svirao po kafanama i restoranima u Barceloni, konačno je početkom svojih dvadesetih godina upisao Konzervatorij u Madridu. Do tada je već izvrsno vladao gitarom i klavirom, zahvaljujući i časovima koje mu je osigurao i na kojima je insistirao otac. Od njega, pa do bogatih mecena, Tárrega je uglavnom uvijek bio podržan nekim načinom, no sa druge strane on je bio i itekako samostalan i produktivan, kao izvođač, učitelj i kompozitor. Sa nepunih trideset godina je podučavao gitaru i počeo pisati i svoj prva muzička djela, te uspješno koncertirati širom Španije, no umjetnički put će ga odvesti i do koncertnih pozornica Francuske, Engleske i Italije, pa i do dalekih zemalja poput Alžira. Mjesta koja je posjetio inspirirat će ga na kreativni rad, stvaranje kompozicija koje su slikale sjetne kišne noći u Londonu ili temperamentne ritmove arapskih bubnjeva. Međutim, Tárrega je volio i domovinski folkor, ritmove i zvuke Španije, koje je nastojao uvesti u svoja djela, obojena prizvukom aktuelnog Romantizma u muzici. U komponovanju i izvođenju izgradio je i vlastiti stil, prepoznatljiv i po tome što je svirao sa skraćenim noktima, mekanim tonom, prigodnim za male i intimne kamerne koncertne prostore koje je preferirao. Kroz svojih gotovo 80 kompozicija i 120 transkripcija djela Beethovena, Mendelssohna ili Chopina, Francisco Tárrega je postavio neke od osnova za suvremenu gitaru – u interpretaciji i djelu. Danas, melodijska linija iz jedne od njegovih kompozicija širom je svijeta poznata melodija, kroz popularno glasanje mobilnih telefonskih uređaja Nokia.

U večerašnjoj emisiji slušamo neka od djela Francisca Tárrege, od njegovog, sada globalno slušanog, Gran Vals (1902) do tremolom obojenog Recuerdos de la Alhambra (1896), i između ovih djela pojedine Tárregine gavote, polke, mazurke, tango ili preludije, u izvođenju škotskog klasičnog gitariste David Russella.