50MINUTA: Yo La Tengo, Shugo Tokumaru

Novo izdanje emisije 50minuta donosi i ovoga puta dva nova studijska albuma, koja svojom lirskom jednostavnošću i razigranim šarmom razoružavaju od svake sumnje i hladnoće.

Prvi dio emisije zauzet će već iskusni sastav koji broji gotovo tri decenije u muzičkom poslu. Nazvali su se jednom rečenicom koja je obilježila simpatičan događaj sa utakmice New York Metsa iz 1962 godine, kada je jedan od igrača, bojeći se da se u trci za hvatanjem lopte ne sudari sa kolegom iz tima, inače venecuelanskog porijekla i bez znanja engleskog jezika, uzviknuo: ''¡Yo la tengo! ¡Yo la tengo!", ili ''Imam je! Imam je!''.  Dotičnog suigrača je izbjegao, ali ga je pregazio drugi suigrač koji, opet, nije razumio španski. Zbunjen, pitao je nesretnog hvatača lopte: ''Šta ti znači Yellow Tango?''.

Yo La Tengo, danas tročlani indie rock bend, nastao je 1984. godine kao projekt bračnog para Ire Kaplana i Georgie Hubley. Kroz trinaest studijskih albuma koliko su ih načinili u trideset godina, oni su promijenili nekolicinu saradnika, a od 1992 su u stalnom radnom odnosu sa basistom James MyNewom. No, bez obzira na određene tehničke izmjene, Yo La Tengo su pažljivo gradili svoj izraz, koji se slobodno može nazvati njihovim ličnim, prepoznatljivim stilom. Njega ne karakteriziraju neka kričava obilježja koja ga čine drugačijim od onoga što rade mnogi drugi bendovi, već upravo miran i nenametljiv u osnovi gitarski zvuk, topli vokal Kaplana te nježni glas Hubley koja gradi svakojake ritmičke pozadine na svojim bubnjevima. I na kraju, stihovi koji govore ''I'll be around, to pick up your fall.''

Ovo su riječi sa trinaestog po redu albuma Yo La Tengo koji je objavljen sredinom mjeseca januara ove godine. Naslov mu je Fade, a njegov sadržaj, zvučni i lirski, neobično lijep u svojoj kompleksnoj jednostavnosti. Yo La Tengo uspijevaju ostati mirni i opušteni, i kroz ugodne melodije i znakovite tekstove otkriti novu dimenziju svježine u vlastitoj zrelosti. Vode tu skrivene razgovore Ira i Georgia, pa on u jednoj pjesmi veli ''All that matters for me is you'', a ona u drugoj uzvraća ''Take me there, it's only us'', uz soundtrack suptilnih aranžmana u indie rock maniru koji plete svoju čarobnu mrežu oko ovih riječi srca.

U drugom dijelu emisije očekuje nas još jedan stari znanac, simpatičan mladić iz Japana koji se prosto ne da ne voljeti. Neobično šarmantnog i privlačnog izraza, ovaj umjetnik se doslovno koristi svim sredstvima u svojoj muzici, koja je magično ogledalo njegovih dnevnih sanjarenja. Ako je ta muzika zaista prozor u unutarnji svijet ovog autora, onda je to jedno iznimno šareno i živopisno mjesto, gdje se sve raduje čak i kada je tužno, i gdje nada beskompromisno stanuje na broju 1.

Neko bi kazao da je to svijet vila i vilenjaka, ali Shugo Tokumaru bi ga porazio svojom neodoljivom muzikom izgrađenom od stotinu zvukova iz stotinu različitih instrumenata, tradicijskih, standardnih i nestandardnih. Tokumaru, naime, sve njih sam svira, pa se ponovno sam pozabavi tekstovima, aražmanima, snimanjem i miksanjem. Pjeva na japanskom jeziku, o koječemu iz njegova dnevnika maštarija, i raznim se navedenim zvucima služi da oslika ta mnoga stanja.

Shugo Tokumaru je prvi album pod naslovom Fragment načinio 2003., ali njegov oficijelni debi bio je Night Piece iz 2004. godine. Uslijedili su studijski albumi L.S.T. (2005), Exit (2007) te Port Entropy (2010). I konačno, u mjesecu novembru 2012 godine, objavljeno je izdanje In Focus?.

Kao i albumi prethodnici, In Focus? dokazuje da je svijet ipak jedno lijepo mjesto, sve dok ima bića kao što je Tokumaru. Njegova dječija razigranost konstruira svjetlucavi kaleidoskop koji ne želi kategorizacije. Opire se svim pravilima, te igra vlastitu igricu koja je silno zabavna. Shugo Tokumaru je nepresušan izvor inspiracije, i njegova energija je neuhvatljiva. No, iako žonglira sa mnoštvom elemenata, nijednog ne ispusti, pa se oni vesele u finoj uravnoteženoj toy-box indie pop cjelini. Tokumaru, naime, čudnovato uspijeva da sve drži pod kontrolom. U svoj svojoj mašti i snovima, i uprkos znaku pitanja iz naslova njegova posljednjeg izdanja, čini se da je on ipak fokusiran.