50MINUTA: Teofilovići i Miroslav Tadić

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom u 22h) donosi zvuk tradicijske muzike u aranžmanima i izvedbi neobično talentirane braće Teofilović i iznimno kreativnog gitariste i umjetnika Miroslava Tadića.

U eri istrošenih floskula, politike reklama i reklamne politike, te masovne instant produkcije i potrošnje, crne rupe koja guta iskonsku ljudskost, tradicija vida čovječju dušu poput magičnog melema. U tradiciji je sazdano ono osnovno od bića čovjeka, njegove želje i potrebe za ljubavlju i dobrim. Stari čovjek tradicije živi u iskrenosti, prema sebi i svojoj okolini, u tolikoj mjeri da svojom iskrenošću zna uzbuditi i plač i smijeh. Zato je tradicija način povratka starome čovjeku u nama, našoj istinskoj prirodi, istini i prirodi.

Braća Teofilović su ubrzani suvremeni realitet odlučili usporiti izvornim vrijednostima ljudskim, govorom tradicije koja neće pogriješiti jer je vođena apsolutnom intuicijom univerzalnog čovječjeg duha. Naumili su Teofilovići izliječiti današnjeg čovjeka od samoga sebe, biti njegova vidarica. Recentni album talentirane braće Teofilović nosi ovo ime, Vidarica, i za svekoliki narod balkanski donosi njegovu tradiciju, pjesme nepravedno ostavljene negdje u njihovom izvornom kontekstu koji, kako današnji čovjek krivo misli, nema veze sa ovim aktuelnim, modernim. Čovjek je uvijek to što jeste, barem u temeljima svoje duše i srca. On voli, želi, nada se, vjeruje, tuguje i žali. Zato Vidarica ima moć da vida suvremenog čovjeka, jer su njeni sastojci univerzalni te lako prelaze vremensko-prostorne granice svakog konteksta.

IzdanjeVidarica je snimljeno u proljeće 2011. godine, zajedno sa vrhunskim gitaristom, kompozitorom i improvizatorom Miroslavom Tadićem. Braća Teofilović i Tadić su zabilježili u svojoj (re)interpretaciji tradicijske pjesme Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Kosova, Makedonije i Srbije, one čiji se zvuk i riječi uistinu ne smiju zaboraviti i zanemariti. U njima ima ljubavi, junaštva i smijeha, kroz ponekad obredne i običajne tradicijske prakse koje je živio nekadašnji svijet. Teofilovići su već godinama u zvuku tradicije, u studiju i na sceni, kao i njihov ravnopravni suradnik na ploči Vidarica, Tadić. Ovaj izuzetno talentirani umjetnik odavna se bavi muzikama naše planete, bluesom, jazzom, i izvjesnim drugim lokalnim muzičkim praksama kao što su flamenco ili indijska klasična muzika, te naravno, folklor Balkana. Premda se Tadićeva djelatnost veže i za domen klasične muzike (zapadnoevropskog tipa) i suradnje sa Los Angeles Opera, London Symphony Orchestra i MDR Leipzig Symphony, te umjetnicima kao što su Terry Riley ili Plácido Domingo, njegovi muzički interesi leže i u tradicijskoj praksi, o čemu svjedoče kolaboracije Tadićeve sa bugarskim kavalistom Theodosii Spassovim, armenskim sviračem duduka Djivan Gasparyanom, turskim sufi umjetnikom i sviračem neja Kudsi Ergunerom, ali i srbijanskim baštinicima balkanske vokalne narodne prakse, Ratkom i Radišom Teofilović.

Ratko i Radiša su svoje prve snimke tradicijske muzike načinili sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća, i od tada nastupili na brojnim koncertima i festivalima širom Balkana, Evrope i SAD-a. Prvu ploču su objavili 1998. godine, pod prigodnim naslovom Čuvari sna (Dream Keepers), a potom i album Sabazorski vetrovi (Winds of Dawn, 2002). Nakon live izdanja iz 2007. godine, vokalni majstori Teofilović su 2012. predstavili CD Vidarica. Uz naziv posljednjeg nisu stavili neku njegovu englesku inačicu, možda i stoga što samo u ovdašnjim jezicima i iz drevnog slavenskog korijena ''vidarica'' nosi svoje arhaično značenje: da je to ona koja iscjeljuje ljekovitim travama i drugim prirodnim metodama; prirodni izvor sa moćima medicinske naravi.