50MINUTA: OOIOO, Cold Beat

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom u 22h) u svome prvom dijelu predstavlja šareno i psihodelično zvučno uzbuđenje jednog japanskog sastava koji sebe, jednako neobično poput njihova zvuka, zove OOIOO.

Iza četveročlanog ženskog kolektiva OOIOO stoji Yoshimi P-We, ili Yoshimi Yokota, maštovita ljudska prilika i perkusionistica takođe japanskog benda Boredom. Svoje perkusionističke sklonosti Yoshimi je integrirala i u vlastiti projekt, koji gotovo dvadeset godina iznova osvježava kolažnim zvučnim novotarijama. Tribal/prog-rock/psihodelični i uz to veoma individualan muzički proizvod kojeg su izumili OOIOO činio se na njegovim počecima sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća donekle i instant eksperimentalnim čudom, bljeskom duginim bojama ispunjenog svjetla koje, kao što bljesak čini, obasja svijet samo na kratko. Međutim, OOIOO i Yoshimi Yokota su dokazali suprotno, i objavili u svoje dvije decenije postojanja čitavih šest sudijskih albuma, sve malih iskri kreativnosti kojima iznova dokazuju kako je svijet zvuka jedno nepregledno prostranstvo samo ako njime navigira isto tako beskonačni prostor ljudske mašte.

Nakon svojih šest izdanja, OOIOO (1997), Feather Float (1999), Gold and Green (2000), Kila Kila Kila (2003), Taiga (2006), Armonico Hewa (2009), OOIOO su krajem prošle godine za domovinsko japansko tržište objavili svoj novi album Gamel, koji je u Evropu ovih dana dospio pod okriljem etikete Thrill Jockey. Dug je put od Japana do evropskog kontinenta, a još duži od bistrih i otvorenih umova i srca Yoshimi Yokote i njene male ali vrijedne ekipe, koja u svojoj novoj inkarnaciji uključuje i svirače jednog nevelikog gamelan orkestra. Samo ime novog izdanja i ukazuje na ovu drevnu indonezijsku tradiciju sa Jave, i na čitav spektar mikronotonskih zvukovlja koja se prostiru kroz (polu)improvizacijski svijet OOIOO. U njemu nema unaprijed utvrđene sktrukture, jer se takva, po prirodi stvari, kosi sa idejom slobode koju muzikom promovira Yokota. ''Da bi iskoristili inicijalni impuls improvizacije, mi resktruktuiramo tu improvizaciju u pjesmu'', kaže Yoshimi, i premda takva struktura prestaje biti improvizacija, ona u sebi zadržava nešto od onog improvizacijskog lutajućeg duha, koji se ukazuje svaki put kada OOIOO odluče iznova izumiti same sebe.

Drugi dio večerašnje emisije nastavlja pratiti trag nekih veoma ličnih priča, različitih u svome senzibilitetu ali uvijek nekako divlje ekscentričnih.

Cold Beat jedan je od takvih projekata, koji svojim vlastitim muzičkom govorom takođe predstavlja intimni kosmos osobene dame, članice još jednog ženskog sastava, američkog indie rock benda Grass Widow. Hannah Lew u sastavu svira bas, ali odnedavna ima i vlastiti projekt koji je joj je omogućio da progovori sama i o sebi, u izvjesnom post-punk/new wave žargonu koji je po svojoj osobnosti uvijek bio spoj oprečnosti bunta i melankolije. Takvo je, čini se, i biće Hannah Lew, koje se lomi između svjetla i mraka, života i smrti, kroz određena lična iskustva o kojima pripovijeda na albumu Over Me, prvome koji je upravo objavila sa bendom Cold Beat.

Neobične privlačnosti, Over Me je slojevit i višeznačan album, u muzičkom i lirskom sadržaju. Donosi sve poznato u manje poznatom pakovanju kreativne vizije Hannah Lew, kroz trinaest realtivno kratkih numera što u svoje prosječno tri intenzivne minute oslobode golemu energiju. Njihove nekada bizarne slike, vizije propitivanja stvarnosti unutar i izvan bića autorice, predstava su određenog kontroiliranog haosa u kojem je, moguće, svako od nas. Hannah Lew je samo pronašla način da o njemu ponešto i kaže, znanim riječima ali svojim jezikom.