50MINUTA: Laurel Halo, Autechre

U večerašnjem izdanju emisije 50minuta (emituje se svake srijede u 22h i reprizno petkom u istom terminu), putujemo kroz neobični i začudni svijet eksperimentalnih zvučnih konstrukcija, kroz intimni ambijent i introvertnu zonu svijesti i podsvijesti nekih naročitih autora. U prvom dijelu emisije, to je lični svijet jedne dame, autorice koja pronalazi svoje mjesto među brojnim ''sam svoj majstor'' kolegama koji se bave elektroničkom muzikom.

Laurel Halo je iz Michigana, ali živi u Brooklynu, New York. Počela se baviti proizvodnjom muzike sa 19 godina, i od 2006 godine objavila nekoliko izdanja. U ovom je procesu stalno ekperimentirala sa instrumentacijom, iako je generalno ozračje njenih uradaka ostajalo isto. Istraživala je razne mogućnosti kreiranja zvuka, pri tome nerijetko vođena idejama oblika koji stoje iza osnovnih mzuičkih idioma – poput kupola, lukova i slično. Inspirirana mnogim stvarima, ponajviše iz njena okruženja i života samog, Laurel Halo veli da je njen rad u neprestanom toku, koji neminovno čine i promjene.

Do nedavna posljednja ova promjena bila je njen EP Behind the Green Door, koji je ponovo objavila za etiketu Hyperdub, nakon njenog debija za ovaj label, albuma Quarantine. To je izdanje imalo značajan odmak od prethodnika, u zone u kojima nestaje ljudskog glasa, a primat preuzimaju hladna sintetička zvukovlja. Laurel je istakla da su to mračne ploče, u kojima se ne može oteti osjećaju jednog kontinuiranog pulsa i kretanja, kao što je to slučaj i sa generalnom zamisli kreativnog procesa ove autorice.

Novi album Laurel Halo dolazi nam u ove kišne, jesenje dane sa odgovarajućim naslovom i sadržajem. Zove se Chance of Rain, i predstavlja logičan nastavak ideje ove umjetnice, čiji kreativni proces nas i dalje vodi u uzbudljive ali i suptilnim osjećanjem prožete zvučne teksture.

Drugi dio emisije odlazi u Manchester, Veliku Britaniju, gdje djeluje duo koji se takođe bavi eksperimentalnijim zvukom, toliko da isti katkad preraste u neku amorfnu i fantastičnu masu. Oni su Autechre, odnosno Rob Brown i Sean Booth, i zaista su majstori savremene tehnike i tehnologije koja danas svima omogućava mozičku produkciju. Samo je pitanje kakva je i koliko osviještena ideja iza te produkcije, jer od toga zavisi koliko će kvalitetan rezultat biti.

Autechre su pokazali kroz niz godina djelovanja da znaju šta žele i kako to učiniti. Brown i Booth su se udružili 1987 godine, a kao Autechre prvi singl objavili 1991. Uslijedilo je od tada čitavih jedanaest studijskih albuma, sve zgodnih primjeraka inovacije i kreativnosti kroz elektroničku muziku i sredstva za njenu proizvodnju. Duo je formirao svoj identitet i dokazao kredibilitet, sa vlastitim opusom ali i saradnjama, remiksima i obradama izvan njega, radijskim i angažmanima za live događaje.

Recentni, jedanaesti album Autechre, objavljen za kuću Warp Records i pod mističnim naslovom Exai, što kada se protumači i demistificira, samo je slovima ispisan rimski broj 'XI' (X-ex, I-ai), bilo je izdanje koje je gotovo u cjelosti zašlo u prohladni svijet zvuka mašina, no u slučaju Autechre posebno zanimljiv. Exai se činio kao jedna golema improvizacija elektroničkog 'instrumentarija' koja nije podređena nekoj cjelini ili strukturi unutar nje - poput toka futurističke svijesti, koji pruža izazovne rezultate za um, ali ostavlja sasvim malo prostora za osjećaje.

U skladu sa svojom ustaljenom praksom predstavljanja svoga rada kroz seriju EP-jeva, Autechre sada ima novi EP, koji se zove L-event. Za sve ljubitelje dua, ovo izdanje je naprosto naredna tačka u kontinuitetu njihova eksperimentalnog rada, i još jednom zahtijeva predano slušanje - posvećenost svim onim mikroelementima sadržanim u pažljivo sklopljenim soničnim strukturama koje su ponekad i zastrašujući odraz modernog vremena.