50MINUTA: Emika, Sigur Rós

Večerašnja emisija 50minuta u svom prvom dijelu donosi rad umjetnice Eme Jolly, poznate javnosti od 2010. godine pod pseudonimom Emika, te po vlastitoj viziji nove verzije popa utemeljene na avangardnim tehnikama. Ova mlada producentica odana je istraživanju zvuka, i zainteresirana za tehnološke mogućnosti njegova procesuiranja, a kao rezultat svojih zanimanja kreirala je muziku sa vlastitim osobenim potpisom.

Emika je iz Britanije, ali je češkoga porijekla. U skorije vrijeme živi u Berlinu, gdje je otkrila tamošnji tamni i minimalistički zvuk čiji su se uticaji odlično uklopili u njen proces eksperimentiranja. U njemu ona nije vođena samo pukom intuicijom ili svojim autorskim hirom, već i formalnim znanjem iz muzike - Emika je klasično muzički obrazovana, sa iskustvom studija klavira i kompozicije, te diplomom iz Muzičke tehnologije. Naročito se zanimala za avangardnu muziku i njene razne tehnike i izraze u 20. i 21. stoljeću, u tolikoj mjeri da joj je u određenom momentu osvježenje donijelo slušanje hit-pop proizvoda kao što je Beyonce.

No, Emika je već tada imala neku svoju ideju stvari. Uporno je štedjela za svoj prvi Apple Mac i kopiju Logic Studija, i razmišljala o vlastitom zvučnom konceptu. Već izvjesno vrijeme je u mogućnosti da svoje zamisli i realizira, i da otkriva veliko bogatstvo svijeta zvuka. Možda će nekima njen rad zvučati atipično i nekonvencionalno, mračno ili futuristički, ali to je samo jedna, malo kreativnija i vjerovatno zahtjevnija verzija popa. Emika, naime, smatra da avangardni zvuk ne treba da živi samo u umjetničkoj muzici, već i u nekim drugim muzičkim sferama.

Nakon završetka studija Emika je kratko stažirala za londonski label Ninja Tune, koji je u januaru 2010. godine izdao i njen debi single ''Drop the Other''. Od tada ova kuća podržava njen rad, i već dva studijska albuma – Emika, iz 2011., i Dva, objavljen u mjesecu junu ove godine.

U drugom dijelu večerašnje emisije slušamo još jedno novo izdanje, poznatog islandskog sastava Sigur Rós, koji ne samo da je osmislio vlastiti zvuk, već i jezik.

Sastav postoji još od 1994 godine, a do danas je već daleko van granica Islanda poznat po svojim bajkovitim zvučnim pejzažima, koji su fina kombinacija elemenata klasične, umjetničke muzike i eksperimenta. Ovaj eksperimentalni dio djelo je ponajviše frontmana benda, Jónsi Birgissona. Njegov karakteristični falseto i električna gitara koju svira gudalom postali su nekom vrstom specifičnosti sastava.

Prvo izdanje, Von (Nada) Sigur Rós su objavili 1998, a naredne godine album ágætis byrjun, što u prevodu znači 'dobar početak'. To je upravo bilo to za Sigur Rós, jer se po izlasku ovog albuma za njih zainteresirala izdavačka kuća Fatcat Records, koja je izdanje objavila i u Britaniji. Godine 2002 objavljen je album ( ), bez oficijelnog naslova, ali kome su pristalice benda dali naziv 'zagrade'. Sve pjesme na ovom izdanju otpjevane su na imaginarnom jeziku Vonlenska, ili Hopelandic, sačinjenom od izmišljenih slogova koji nalikuju na fonologiju islandskog jezika. Namjera je bila da slušalac stvori svoju vlastitu interpretaciju teksta i potom je napiše u prazne prostore bookleta albuma. Nakon pomenutog, 2005 izlazi album Takk (Hvala), a 2008 i Með suð í eyrum við spilum endalaust (With a Buzz in Our Ears We Play Endlessly). Sa šestim studijskim albumom Valtari, objavljenom prije tačno godinu dana, vratili su se Sigur Rós nakon četiri godine, sa njihovim lijepim i karakterističnim zvučnim ugođajem. Bila je to opet muzika za one koji vole sanjati, muzika što je uz manje ili veće promjene zadržala neko esencijalno svojstvo eteričnosti.

Sada Sigur Rós imaju novi album, koji ipak donosi nešto drugačiji stav prema zvuku. Može se kazati da je ovo izdanje, naslova Kveikur, krenulo nekim drugim smjerom, za koji članovi sastava kažu da je ''agresivniji'', i koji mnogi vjerni poštovaoci sastava možda neće cijeniti jednako kao njihove prethodne radove. Ipak, uvijek je zanimljivo otkrivati nove perspektive, potrebno brisati nepotrebne granice i otrgnuti se od usvojene predodžbe o nekome ili nečemu. Jednostavno imati otvoreno srce prema raznim i raznolikim svjetovima – u nama i izvan nas.