50MINUTA: El Perro del Mar, Jens Lekman

Prvi dio večerašnjih 50minuta donosi izdanje autorice po imenu Sarah Assbring, ili El Perro del Mar, što na španjolskom znači 'morski pas'. Sarah dolazi iz Švedske, Göteborga, a kreira muziku koja se može okrakterisati kao indie, twee pop, u melodičnom i pitkom izdanju.

El Perro del Mar je pod ovim imenom počela djelovati 2003 godine, i već 2004 je izdala i prvi EP pod naslovom Baby, I've been in a bad place. Od tada je objavila albume Look! It's El Perro del Mar! (2005), El Perro del Mar (2006), From the Valley to the Stars (2008) i Love Is Not Pop (2009), a ovih dana i svoje aktuelno studijsko izdanje Pale Fire.

Sarah Assbring svoje priče pripovijeda u pomalo melankoličnom tonu, umotanom u lagani sanjivi indie pop. Bez dubiozne filozofije, radi se tu uglavnom o pozitivnim mislima koje su baš zbog svoje izrazito krhke prirode smještene u prigušeno okruženje, što tonski, što načinom pjevanja i vokalom Sarah Assbring. Njena melankolija je dio univerzalne ali i intimne propovijedi o tome da ne treba očajavati, da se treba nadati, voljeti, sačuvati dijete u sebi, i generalno, u stilu Scarlett O'Hare, vjerovati da sutra sve može biti bolje jer ''sutra je novi dan''.

Zvukom se El Perro del Mar kreće negdje između Belle & Sebastian, laganije verzije Saint Etienne, Isobel Campbell i Rose Melberg, od veselih i razigranih melodija do suptilnih i laganih tonova. El Perro del Mar sa svojim novim albumom Pale Fire otkriva fino elektroničko snoviđenje od malih obećanja koja pletu nadu. To je ''svjetlo koje treperi...blijeda vatra'', kako veli Sarah, zvuk malih ali posvećenih koraka kojima se El Perro del Mar vraća nakon tri godine studijske tišine.

U drugom dijelu emisije 50minuta ostajemo u Švedskoj, i slušamo  ovoga puta neobično vedrog autora, koji se odlučio za veoma ličan način razgovora sa svijetom.

Njegovo je ime Jens Martin Lekman, a njegove su pjesme simpatičnog indie pop karaktera i dovitljive i romantične lirike. Do sada je, od 2003 godine, izdao nekoliko EP-ja i dva albuma. U septembru mjesecu ove godine objavljen je i treći studijski album, po naslovom I Know What Love Isn't.

Radosni Šveđanin Jens Lekman i dalje pripovijeda svoje male i toliko stvarne priče da su pomalo bizarne, jer se odmiču od klišeizirane i ustaljene pop lirike. On je iskren i izravan, i zato jednostavno neodoljiv. Njegova je muzika ležerna i vedra sa ''prstom'' neizbježne sjevernjačke melankolije, svježa iz miksera u kojem su se komešali zvukovi Kings of Convenience i Belle & Sebastian. Jens Lekman je neko ko će iznijeti smiješak na lice, čak i onda kada se sve čini prilično sivo. On ne komunicira dubiozno i dramatično, niti muzikom niti tekstovima, već jednim skromnim jezikom kojim između ostalog i poručuje: ''Slomljeno srce se ne može preboljeti/Samo se čovjek nauči nositi ga dostojanstveno.''

Novi album Jens Lekmana otvoreno poručuje sve sitne istine koje ne moraju biti dobre ili loše, jer je sve pitanje ugla i stava. Zato je I Know What Love Isn't poput ugodnog kišnog mantila – neće vas zaštiti od zime ali će vam pomoći da pjevate na kiši.