50MINUTA: Dianne Reeves, Gregory Porter

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom od 22h) nastavlja sa predstavljanjem umjetnika koji će gostovati na ovogodišnjem 18. Jazz Festu Sarajevo.

Dianne Reeves (1956) pripada onoj kategoriji ljudi i umjetnika koja se bori ljubavlju i hrabrošću lavljeg srca da ostane vjerna muzičkim uzorima i izvorima u osluškivanju aktuelnih i anticipiranju novih trendova. Reeves i danas, sa svojom novom pločom Beautiful Life, objavljenom u mjesecu februara 2014., vješto spaja ono ''prije'' i ''poslije'' u ''sada'', prošlost, budućnost i aktuelnost u muzici kroz suvremene perspektive žanrova soula, gospela, bluesa i jazza.

Reeves je još kao mlada odlučila svoj profesionalni put, pronašavši zahvaljujući ujaku neprevaziđene glasove Elle Fitzgerald, Billie Holiday i Sarah Vaughn koje su joj do danas ostale inspiracijama i uzorima. Nakon perioda formalnog studija muzike na Univerzitetu Colorado, sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća preselila se u Los Angeles gdje je otkrila široki spektar mogućnosti glasovne improvizacije i eksperimenta, te se konačno opredijelila za karijeru u pjevanju. Na turnejama je pratila Eduarda del Barria i njegov bend Caldera, koji je kombinirao jazz, funk i rock sa Latino muzičkom tradicijom, a početkom osamdesetih pjevala i uz legendarnog brazilskog umjetnika Sergio Mendesa te popularnog kralja calypsa Harry Belafontea. To su i godine kada Reeves izdaje i svoja prva solo izdanja, među kojima album Dianne Reeves (1987) objavljuje prestižna jazz etiketa Blue Note, time otvorivši dugu seriju radova umjetnice prezentiranih po okriljem ove izdavačke kuće. Za Blue Note, ali i za američki EMI Dianne Reeves je izdala gotovo trideset ploča, LP-jeva, EP-jeva i kompilacija, mijenjajući izdavača nakon petogodišnje studijske pauze i objavljujući svoj novi album Beautiful Life za kuću Concord Records, koja je 2006. godine  predstavila njen soundtrack za Oscarom nominirani film George Clooneya Good Night, and Good Luck. Život jeste bio lijep za Dianne Reeves, ali istovremeno prožet teškim trenucima, koji su i odredili njenih proteklih pet godina provedenih u tišini.

Gubitak majke te rođaka i bliskog saradnika George Dukea u kratkom vremenskom periodu uveo je Dianne Reeves u mučni ali i iscjeljiteljski proces tugovanja i ponovnog buđenja, kroz koji je muzika umjetnici bila oslonac i voditeljica. Beautiful Life je intimna ispovijest rođena iz ovog procesa, zbirka autorskih i posuđenih kompozicija koje u individualnoj i kreativnoj (re)interpretaciji svojim stihovima razdvajaju ono važno od manje važnoga u životima svakog od nas. Ljubav je ona koja je poticaj i temelj ovome mnoštvu emocija, iskrslih iz jedne lične ali i svekolike priče, kojoj je uporište u poniznoj zahvalnosti na lijepome životu. Nakon preko tri decenije uspješne karijere, niza studijskih izdanja i četiri fantastične nagrade Grammy, Dianne Reeves sa osmijehom zaključuje da život je lijep, uprkos boli gubitka. U ovome slavlju života, na izdanju Beautiful Life, Reeves poziva Esperanzu Spalding, Gregory Portera, Richarda Bonu i druge izvrsne umjetnike da joj se pridruže, izvodeći venvremenske numere Marvin Gaya, Bob Marleya ili Ani DiFranco, te dvije nove, vlastite kompozicije, koje slave život u njegovoj cjelini, sa svakom tugom i radošću.

Drugi dio večerašnje emisije predstavlja američkog umjetnika Gregory Portera (1971), novog glasnika univerzalnih i trajnih vrijednosti vremena o kojemu se sve više govori kao o prošlom. Vrijednosti su to koje ljudi žele oživjeti, ali obzirom da i sjećanja na njih blijede, taj zadatak postaje sve teži.

Porter će kazati da mu pojedinci nakon njegova koncerta prilaze i pitaju i sebe i njega gdje je to on do sada bio. Reći će Porter i to da ljude u stvari ne privlači on, već osjećaj koji izaziva svojom muzikom, tekstovima i glasom, u kojima je poetično sažeto sve vrijedno na ovome svijetu, jezgrovito opisano u riječi ''ljubav''. Iz ljubavi i o njoj Gregory Porter pjeva, komponuje i piše, vraćajući se korijenima u emociji i muzici, no poštujući i suvremeni kontekst. Kroz svoju (re)interpretaciju standarda, odanost izvjesnim tradicionalnijim oblicima soula, jazza, gospela i bluesa, on iskreno preporučuje ono što dokazano dopire do svakoga srca.

Gregory Porter je odrastao u porodici od osmero djece i uz jednog roditelja, majku, inače svećenicu, koja je prema njegovim riječima velikodušno poklanjala ljubav svima kojima je ista bila potrebna. Majka je Porteru bila i ostala inspiracija na njegovom putu, na kojem joj odaje počast i kroz svoje pjesme, pojedine posvećene upravo njoj. Uz majčine prijatelje i članove crkvene zajednice Gregory Porter je počeo pjevati, muziku koja je već tada bila dijelom nekih crno-bijelih sjećanja. Upravo su ona gnijezdo današnjeg Porterovog rada, i kako sam ističe, muzike njegovog novog i Grammy nagradom okrunjenog albuma Liquid Spirit. Ovaj izvrsni Porterov uradak nasljednik je umjetnikovih prethodnika Be Good (2012) i Water (2010), nominiranog svojevremeno takođe za nagradu Grammy u kategoriji Best Jazz Vocal Album. Water je Gregory Porter objavio pod okriljem etikete iz Harlema, Motéma Music, kojoj se pridružio 2009. godine. No, prije ovog samostalnog studijskog iskustva on je sa američkim jazz flautistom i saksofonistom Hubert Lawsom surađivao na izdanju Hubert Laws’ Remembers the Unforgettable Nat ''King'' Cole. Gostujući na posljednjoj numeri ''Smile'', prisjećao se heroja svog djetinjstva uz čije je ploče pjevao još kao dječak. Još jedan homage Nat King Coleu bio je i Porterov show Nat King Cole and Me (2004), svojevremeno čitava dva mjeseca na repertoaru Denver Center for the Performing Arts, ali ne i kao jedini teaterski angažman umjetnika. Off-Broadway, a potom i Broadway mjuzikl revija  It Ain't Nothin' But the Blues (1999), nominirana za Tony i Drama Desk nagrade, Gregory Portera je otkrila kao izvođača velikog potencijala i blistave budućnosti.

Kako se čini, Gregory Porter je od početka profesionalne karijere bio predodređen za uspjeh, koji danas slavi i kao štićenik slavne izdavačke kuće Blue Note Records, za koju je potpisao u maju 2013. godine. Ponosnog vlasnika Grammyja kritika opisuje kao jednog od najemocionalnijih i naročito prepoznatljivih izvođača koji su se publici predstavili u posljednjih nekoliko godina, umjetnika višestrukog talenta što se očituje u lirskoj i muzičkoj kreaciji te interpretaciji. Zasigurno nova zvijezda vokalnog jazz izričaja u širem smislu, Gregory Porter je interpretator koji oduševljava finim spojem topline i snage, tradicionalnih vrijednosti i modernih aspiracija. Porterov se rad poklanja svakome čovjeku, njegovim ljubavima, tugama i hrabrostima.