50MINUTA: Bojan Z, The Bad Plus

Moglo bi se kazati da je Bojan Z i kompletan umjetnik, naoružan ponajboljim od klasične muzičke baštine i istovremeno tradicijske muzike prostora iz kojeg potiče. On je individualac i muzičar svijeta, koji uspijeva odgovoriti izazovu da kaže nešto novo ali ipak blisko svakome čovjeku. Njegova je muzika istinski vrijedna, i zato neminovno nalazi svoj put od onog koji je modelira do njegove publike.

Bojan Z ovu muziku generira već dvije decenije, od prvog studijskog izdanja objavljenog 1993 godine sa svojim kvartetom. Od tada je načinio već osam studijskih albuma, sa posljednjim izdatim s početka 2012 godine. To je njegov drugi u cjelosti solo uradak, gdje Bojan Z dijeli scenu samo sa svojim klavijaturama, akustičkim i električnim. Ime ovog izdanja je Soul Shelter, kojim autor želi opisati stanje u koje se želi skloniti da bi se zaštitio od vanjskog svijeta kakav je sada, i u tome skloništu za dušu napraviti nešto svježe i lijepo. U tome Bojan Z i uspijeva, i još jednom otkriva neobične zvučne sklopove i harmonije besprijekorno skladne u svojim disonancama i promjenjivim ritmovima utemeljenim u tradiciji Balkana.

Sa svojim klavirom Bojan Z otkriva nove mogućnosti, u autorskim i (re)interpretativnim avanturama. Njegovo je samopouzdanje veliko, i govori o umjetniku koji je siguran u (svom) muzičkom svijetu. On se znalački poigrava sa tonovima i zvucima, kroz spajanje žanrova i eksperimentiranje sa instrumentom izvan njegovih standardnih mogućnosti. Zato je pravo zadovoljstvo slušati Bojana Z, jer je ono što od njega dopire jedan lijepi mozaik figura i stilova, koji možemo označiti samo potpisom autora.

The Bad Plus su nešto kao cool klinci iz kvarta. Oni što po cijele dane u garaži troše svoje instrumente do iznemoglosti, u potrazi za Zvukom i u potrebi da progovore. U tome su 'loši' do srži, nemilosrdni, beskompromisni i infantilno entuzijastični. Oni su veliki dječaci sa jazz duhom i punk stavom.

Ovaj moćni akustički trio jazz zasigurno vidi kao poligon za mnoge raznovrsne egzibicije, sa različitim izvorima i najkreativnijim rezultatima. Pijanist Ethan Iverson, kontrabasist Reid Anderson i bubnjar Dave King su pojedinačno vrsni instrumentalisti, ali i autori koji su vlastiti muzički ukus gradili na naslijeđu ponajboljeg iz popa, indie rocka, ali i klasične muzike. Na tim osnovama su kreirali i neobičan vlastiti stil koji neke drage numere iz njihove privatne fonoteke precizno secira i dekonstruira, te od njih pravi nove i uzbudljive hibride originalne i njihove lične maštarije. Zato opus The Bad Plus, od već osam izvrsnih studijskih albuma, obuhvata jedan dio covera, koje argumentirano možemo nazvati i vrstom njihovih autorskih kompozicija. The Bad Plus se upuštaju u najluđe avanture, pokazujući nam osobitim izvođačko-autorskim umijećem svoju percepciju ''Velurie'' The Pixies, Nirvanine ''Lithium'', Posvećenja proljeća Stravinskog ili Ligetijeve Etide br.8. Ali The Bad Plus se tu ne zaustavljaju. Postaju još bolji.

Trio zapravo ima snažnu autorsku energiju, koja se ogleda u pojedinačnim kreativnim poduhvatima svakog od članova. Njihovi autorski radovi iz osam studijskih albuma donose tri različite percepcije muzike, kroz onaj pomenuti lični muzički ukus i iskustvo vlastitog instrumenta. Zajedno, The Bad Plus međusobno sjajno komuniciraju i svojom muzikom donose jednu jedinstvenu i kompleksnu emociju.

The Bad Plus se tako dobro slažu i razumiju i zbog toga što već dugo sarađuju, od 1989 godine. Prvi su album izdali 2000 godine za jednu malu, španjolsku etiketu, ali veoma brzo nakon toga potpisali za Columbia Records. Za Columbiu je objavljen oficijelni debi 2002 godine, i od tada se nižu, jedno za drugim, izvrsna studijska izdanja od kojih je posljednje Made Possible, izdato u septembru mjesecu ove godine. Nakon prethodnika Never Stop iz 2010, ovo je drugi njihov album (gotovo) u cjelosti autorski koncipiran, sa osam originalnih kompozicija benda, i jednim tributeom, američkom jazz perkusionisti Paul Motianu.