50MINUTA: Ana Moura, Rokia Traoré

U večerašnjoj emisiji 50minuta predstavljamo nove radove iznimnih umjetnica, inspiriranih prošlošću, ali i svijetom sadašnjeg trenutka. Njihov je zvuk već odavno iz egzotičnog folklora prerastao u jedan moderan i prilično aktuelan žanr, world music. U njemu ne žive više samo izvorne tradicionalne melodije, ritmika i instrumenti, nego i nove te nerijetko originalne fuzije folklora sa drugim stilovima i žanrovima, poput jazza, soula, bluesa ili popa.

Prvi dio emisije putuje u Portugal, praćen glasom jedne od najpriznatijih intepretatorica novoga fada.

Ana Moura je prvi puta zapjevala fado kada je imala samo šest godina, i tada se ova lijepa muzička forma zasigurno beskompromisno smjestila u njeno srce. No, Ana je istraživački karakter, pa je uvijek imala interesa i za druge žanrove. Njeni su prvi, nezvanični studijski radovi bili orijentirani prema pop-rocku, ali su sudbina i njena prirodna sklonost ka fadu htjeli da ona nastavi pjevati u duhu tog tradicionalnog izraza Portugala.

Svoj prvi studijski album Moura je pod naslovom Guarda-me a vida na mão objavila 2003 godine. Uslijedio je Aconteceu (2005), a potom Para Além da Saudade (2007) i Leva me aos Fados (2007), nakon kojeg je ona postala već poznata umjetnička figura u svojoj rodnoj zemlji. Kako je zvukom već djelomično bila angažirana i u sferi popularne muzike, tako je i pojavom participirala na koncertu jednog megapopularnog benda, Rolling Stones, kada je 2007 godine stala na scenu Alvalade XXI stadiona u Lisabonu, glas uz glas sa Mick Jaggerom. Paraleleno s time, svijet tradicionalne muzike nagradio je njen osobeni vokal za ''najbolju Amalia izvedbu''.

Studijska izdanja Ane Moure se sada prodaju u brojnim primjercima, u Portugalu i šire. Posljednje od njih nedavno je objavljeno, pod imenom Desfado. To je album koji još jednom prelazi granice raznih muzičkih svjetova, onih starijih i novijih, i pruža dobrodošlicu nekim umjetnicima koji u njima djeluju. Ana je tako na ovoj ploči sarađivala sa nekadašnjim producentom Joni Mitchell, Larry Kleinom, te je za ovu priliku otpjevala i jednu od njenih najfinijih pjesama, ''A Case of You''. Uz Kleina, Desfado je ugostio i hipnotične jazzy klavijature Herbie Hancocka, i tu se, još jednom, Ana malo više udaljila od svojih fado korijena. No, kolika su i kakva god lutanja Ane Moure, njena je duša obojena fadom, i svaka interpretacija ove umjetnice, manje ili više, tomu svjedoči.

Nakon Portugala, u nastavku večerašnjih 50minuta putujemo u jednu zapadnoafričku zemlju, do umjetnice čija je muzika odjek glasa njene domovine.

Rokia Traoré je u rodnom Maliju, u gradu Bamaku, poznata po angažiranim tekstovima pjesama i osobitom načinu sviranja gitare. Njena je porodica zapravo dio Bamana, ili Bambara etničke grupe, koja je tamo većinska. Otac joj je bio diplomata, pa je kao mala sa njim mnogo putovala, i na putovanjima posjetila Alžir, Francusku, Belgiju, te Saudijsku Arabiju, čime su do nje dopirali i dijelovi drugih, stranih kultura, što je kasnije uticalo i na njenu muziku.

Bamana imaju, inače, jednu naročitu tradiciju, čiji su dio specifični  izvođači koje oni zovu Grio. To su pjesnici i putujući muzičari, iznimno važni za očuvanje usmene predaje, jer moraju znati mnoštvo tradicionalnih pjesama bez greške, ali takođe biti sposobni da polemiziraju aktuelne događaje. Pri tome su naročito dosjetljivi i velikog su znanja, a pripovijedaju, odnosno pjevaju, uz afričke instrumente, poput n'gonija, ili kore. Iako postoji ovakva muzička tradicija među Bamana narodom, pripadnici plemstva, kao što je to Rokia Traoré bila, nisu baš ohrabrivani da idu ovim putem. Umjesto toga, ona je pohađala školu u Maliju, a javno je počela nastupati kao studentica u Bamaku. I što je još zanimljivo, i neuobičajeno za žensku umjetnicu u Africi, Rokia osim što pjeva, svira uz to akustičnu gitaru, te koristi i vokalne harmonije koje su rijetke u muzici Malija.

Traoré je imala sreće da je ovaj njen talenat otkrio i pomogao jedan od zasigurno najpoznatijih muzičara zapadne Afrike, pokojni Ali Farka Touré, sa kojim je došla u kontakt 1997. godine, nakon čega je izašao i njen prvi album.

Petnaest godina kasnije Rokia Traoré izdaje već svoje peto izdanje, Beautiful Africa. I kroz njega je ova nagrađivana i već znana umjetnica iz Malija odana svojim korijenima, tradiciji zemlje iz koje dolazi. Zvučna sredina albuma oslikana je zbirkom standardnih zapadnoevropskih instrumenata, i jednim malijskim, veoma posebnim, vrstom male leute – n'goni, koju i sama zna svirati. Rokia pjeva uglavnom na maternjem jeziku Bambara, i samo rijetko na francuskom i engleskom, budno kontemplirajući i kritički promišljajući o čovjeku, njegovom intimnom i vanjskom svijetu. Ona pripovijeda o ljubavi, toleranciji i razumijevanju, melankoliji kao vjernoj pratnji samoće, snažnim i divnim afričkim ženama, o sebi samoj kao umjetnici što govori uprkos svemu, te konačno, o svojoj lijepoj Africi, koju toliko voli.