Za susjede i slavlje: Oliver Dragojević i "Ća je život vengo fantazija"

Današnju pjesmu dana posvećujemo našim susjedima Hrvatima i njihovom slavlju. Pjesma koju smo izabrali odiše životom -"Ća je život vengo fantazija" od  Olivera Dragojevića. Ova divna stara pjesma nastala je  davne 1978. godine. Muziku potpisuje Zdenko Runjić, a stihove je napisao Momčilo Popadić.

Ne znamo koliko je potrebno predstavljati slavnog Olivera Dragojevića, hrvatskog kantautora pop muzike, ali ćemo ga ipak predstaviti u kratkim crticama, iako je to teško zbog njegove prebogate muzičke karijere. Rođen je u Veloj Luci 1947. godine, a pjevati je počeo na Festivalu zabavne muzike Split, na kojem je prvi put nastupio 1967. godine, s pjesmom "Picaferaj" Zdenka Runjića, no bez značajnijeg uspjeha.

Prvi pravi uspjesi slijede tek nekoliko godina kasnije, također na splitskoj Prokurativi. "Galeb i ja" (1975), "Skalinada" (1976), "Malinkonija" (1977), "Romanca" (1977), "Poeta" (1978), "Oprosti mi, pape" (1978), "Vjeruj u ljubav" (1979), "Nadalina" (1980), "Piva klapa ispo´ volta" (1980) samo su neke od legendarnih, antologijskih splitskih festivalskih hitova, nastalih tokom višegodišnje plodne saradnje sa Zdenkom Runjićem.

Velike uspjehe Oliver je imao i na drugim festivalima, a uvijek su ga posebno voljeli u Sarajevu, gdje je na festivalu "Vaš šlager sezone" nekoliko puta odnio prvu nagradu i velike simpatije publike. Oliver živi u Splitu i jedan je od rodonačelnika dalmatinske šansone.

Uživajte!

Ća je život vengo fantazija

To je bilo ka u priči, Roko nije jema ništa, Cicibela još i manje,
Ali ljubav sve izliči, on je bija anarkišta, jemali su i kumpanje,
To je bilo ka u priči, puno luštri i friškina, ma je isto priča prava,
Čulo se i grubih riči, bumbilo se puno vina, bolila je digod glava.

Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška,
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantazija,
Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška,
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantazija.

To je bilo ka u priči, živili su ka golubi, i nosili svoje brime,
S puno srca, malo riči, goli, bosi, gladni, grubi, volili se cilo vrime,
To je bilo ka u priči, kad su bili puno jidni, bombe, raspe 'li vovere,
I sve druge strasne riči, vikali su oni bidni, ma su prošle te nevere.

To je bilo ka u priči, malo sriće, puno jada, puno zime i propuva,
Ali jubav sve izliči, boje vengo sto balada, boje nego štruca kruva,
To je bilo ka u priči, ma ih više ovud ima, na dnu mora su gajete,
Sve beštime, grube riči, sve prošlo poput dima, vrime metlom sve pomete.