Pjesma dana i "Bella Ciao": Simbol otpora i simbol slobode

Dan pobjede je praznik u spomen njemačke predaje u Drugom svjetskom ratu 1945. godine koji se obilježava 9. maja.

Danas će se, s mnogih zvučnika, čuti poznati zvuk pjesme koju prate riječi Bella ciao... i koju danas biramo za pjesmu dana.

No, znate li kako je nastala ova pjesma?

Prema nekim teorijama, pjesma je nastala kao mješavina starih uspavanki na sjeveru Italije, no prihvaćenija je ona po kojoj su je od kraja 19. vijeka do prve polovice 20. stoljeća pjevale mondine - sezonske radnice na poljima riže, posebno u dolini rijeke Po. Posao im je bio uklanjati korov kako bi omogućile zdrav rast mladih biljaka riže, no istovremeno su na poljima riže ostavljale svoje zdravlje i mladost, o čemu pjevaju u ovoj žalopojki o teškim uslovima rada. U originalnom tekstu spominju se tako insekti i komarci, šefov bič i zakrivljena leđa mondina, kojima mladost prolazi u muci.

Kao i u kasnijoj revolucionarnoj adaptaciji teksta, riječi bella ciao tri puta su se ponavljale u drugom retku svake strofe, a identitet belle s kojom se mondine opraštaju ostao je nepoznat. Moguće je da je to njihova lijepa mladost, njihova sloboda, pa čak i one same.

Četrdesetih godina prošlog stoljeća nepoznati autor adaptirao je pjesmu mondina za italijanski pokret otpora, pjevajući o mladiću koji se pridružuje partizanima i oprašta se s djevojkom, vjerojatno zadnji put. Na oproštaju joj daje naputak da, ako umre kao partizan, mora biti pokopan u planini pod sjenom prekrasnog cvijeta.

"Svi koji tamo budu prolazili reći će tad kako je lijep cvijet partizana koji je poginuo za slobodu", objašnjava u stihovima mladić svojoj voljenoj.

Ono što je sigurno jest da je pjesma stekla nacionalnu i međunarodnu slavu nakon oslobođenja Italijana 1945. Rano se melodija počela povezivati ​​s partizanskim pokretima, iako je Nacionalno udruženje italijanskih partizana izjavilo da Bella ciao nije bila jedna od službenih himni pokreta, jer pjevali su je samo neki borci i to samo u pojedinim provincijama.

Pjesmu je globalnoj publici prvi predstavio francusko-talijanski glumac Yves Montand, rođen kao Ivo Livi. Umjetnik rodom iz Toskane, čija je obitelj tijekom fašističke vladavine u Italiji pobjegla u južnu Francusku, navodno ju je izveo prvi put izvan Italije 1964. godine i tako joj utro put od partizanskog folklora do međunarodnog antifašističkog trijumfa.

'Bella ciao' širila se na krilima revolucija, kao himna aktivista, prosvjednika i potlačenih. Prevedena je na više od 50 jezika i omiljeni je refren u brojnim borbama za pravdu, jednakost i slobodu, a njene umjetničke adaptacije sežu i dalje od toga. Pjesma je to koja, bez obzira na to ko je pjeva i za što se taj bori, uvijek donosi poziv na solidarnost.

Tekst originala

Una mattina mi son svegliato,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
Una mattina mi son svegliato
e ho trovato l'invasor.

O partigiano, portami via,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
O partigiano, portami via,
ché mi sento di morir.

E se io muoio da partigiano,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E se io muoio da partigiano,
tu mi devi seppellir.

Mi seppellirai [Mi porterai / E seppellire] lassù in [sulla] montagna,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E seppellire [Mi seppellirai / Mi porterai] lassù in [sulla] montagna
[sotto l'ombra] all'ombra di un bel fior.

E [Tutte] le genti che passeranno
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E [Tutte] le genti che passeranno
Ti diranno "Che bel fior!"

È questo il fiore del partigiano,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
È questo il fiore del partigiano
morto per la libertà!

Prevod

I jednog dana, kad se probudih,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator bijaše tu.

U partizane, ja moram poći,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
U partizane, ja moram poći,
I tamo naći topli dom.

I ako umrem, kao partizan,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.

Sahrani me gore, u planinama
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planinama
Ispod sjenke divnog cvijeta.

I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
reći će "kakav divan cvijet".

I ovo je cvijet partizana
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvijet partizana
koji je umro za slobodu.