"Odavno već nestali su naši ulični heroji, svako gleda svoje..."

Ako želiš, zamisli da pjevam ti o nečem drugom,
O nečem što si već odavno možda htjela čuti
O ljubavi što traje cijeli život,
O vjernosti, o braku i o sreći,
Odnosu gdje nikad ništa ne pokvari netko treći.

Ja nikad nisam znao pisat ljubavne romane,
Jer draže mi je ono što u dvije-tri riječi stane
I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj,
Znam da ti je dosadna, al’ ipak sa mnom pjevaj.

Običnu ljubavnu pjesmu,
Običnu ljubavnu stvar
Što kraja nema,
A ni početka
La-la-la-la-la-la-la-la

Ja znam da ova pjesma neće nikada promijenit svijet
I isto tako znam da od nje ljudi neće živjet bolje
Al’ možda ipak nekom bit će draga
I sigurno zabraniti je nitko neće,
Jer u njoj nema ništa što na neku drugu stranu skreće.

Odavno već nestali su naši ulični heroji,
Svako gleda svoje, svako tjera svoje, svak' se boji
I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj
Znam da ti je dosadna, al’ ipak sa mnom pjevaj