Izašao je prvi album benda Billy Andol

Sve je počelo prije par godina kada je bend Billy Andol snimio pjesmu Galileo, koja se vrtila na BH radiju 1. Slušaocima se dopala, došla u top listu, i dala motivaciju članovima benda da nastave s radom. Članovi benda su Vedad Trbonja- glas i gitara, Stefan Pejovic - bubnjevi, Haris Saračević - bas, Boris Brkan- gitara i Vedad Hulusić – klavijature, a sve su to iskusni momci iz bendova Soba 403, Corbansick, i Ofsajd.

Uslijedio je i spot, a paralelno se radilo na prvom albumu. Inače ne volim da pišem recenzije, jer je svako svoj „recenzent“ - poslušaš nešto i ako ti se sviđa slušaš dalje, a ako ne onda ne slušaš. Ali moram priznati da recenzije funkcionišu u smislu informacije i preporuke, tako da ovo tako i shvatite. 

Prvijenac (joj što volim ovu riječ!) Billy Andola zove se Johnny Album, a izdala ga je fondacija Ekipa, izdavačka kuća (zapravo i zaista „ekipa“) koja je već objavljivala CD-ove Dubioze Kolektiv, Dbau, te Diskobajagi.

Album otvara pjesma Iluzije, koja se već mogla čuti kao drugi singl ovog benda. To je možda i najžešća pjesma Billy Andola, svakako jedna od boljih, s pamtljivim refrenom. Ipak ostaje nejasan lagani „valcer intermeco“  u pola pjesme. Možda je samo do mene, jer me prekine taman kad uđem u fol.

Slijedi komercijalnija pjesma Nasilje i doktori, koju će šira publika sigurno dobro prihvatiti, jer je sličnog tempa kao Galileo, pjesma koja je i predstavila (i proslavila) Billy Andol.

Melodičnost pjesama je jača strana Billy Andola, a primjeti se i na trećoj pjesmi Lijeni, koja po aranžmanu malo podsjeća na EKV ili Van Gogh iz ranije faze.

Slijedi je Nizbrdica, koja počinje u nekom ska ritmu, međutim samo prividno. U njoj ostaje miris Novog talasa, ali ovo je možda i najlošija pjesma na albumu.

Tačno na pola prvog albuma Billy Andola je i jedna od dvije balade, pjesma Kako rekoh koja se bavi vječnom temom bijega od gužve i problema iliti eskapizmom, ako ćemo se bacat stranim izrazima.

Nakon kratkog predaha i romantičnih nota slijedi brza Hajdemo muzo, koja opet poziva na bijeg, ali ovaj put s muzom, jel'. Vrijedi reći da su u pitanju stihovi Alekse Šantića.

Onda dolazi poznata melodija Galilea, pjesme koja je već imala zavidan broj emitovanja na radio stanicama, pa možemo svijetla obraza reći da je „hit“, iako hitovi kod nas imaju potpuno drugo značenje.

Pjesma Stereo ima zanimljiv aranžman, i opet malo podsjeća na EKV i Van Gogh (izuzev refrena). Također je jedna od boljih momenata na albumu.

Predzadnja pjesma Cvijeća i pčela sasvim sigurno neće ići na repeat, a album fino zatvara lagana Svi na prugu, koja popravlja utisak. O kakvoj pruzi se radi jasno je iz stiha: „...oni su samo lišće na vjetru što nikad za svoje riječi neće smjeti na prugu leći...“ 

Sve u svemu, vrlo dobar prvi album Billy Andola, a koliko će se primiti kod publike zavisi samo od njih, jer jedini recept za uspjeh je stalni rad i upornost, odnosno što češća svirka i koncerti. Do sada su domaći bendovi primjenjivali taktiku snimi album (baci udicu) i čekaj, a sudeći prema dosadašnjem radu Billy Andola to kod njih neće biti slučaj. Samo naprijed momci!

P.S. Billy Andol album možete besplatno skinuti na njihovom sajtu www.billyandol.ba