"Reče da se zove Bosna, čudno ime za djevojku": Neponovljivi Balašević i pjesma dana

Među brojnim nezaboravnim pjesmama legendarnog Đorđa Balaševića gotovo je nemoguće izdvojiti onu najbolju. Svaka njegova kompozicija nosila je posebnu emociju i bila umjetničko djelo na svoj način.

Balašević je bio poznat po jedinstvenom umijeću pisanja stihova koji su godinama pronalazili put do srca publike. Bez obzira na to da li je pjevao o ljubavi, životu, politici ili društvenim temama, njegove pjesme rijetko su ostavljale slušaoce ravnodušnim.

Posebno mjesto u njegovom opusu zauzima pjesma 'Sevdalinka', kompozicija u kojoj je spojio ljubav, duh Bosne i poruku mira. Pjesma je objavljena 2000. godine na albumu 'Devedesete', a kroz svoje stihove Balašević je odao počast sevdahu i tradiciji koja nadilazi granice i podjele.

Štagod noćas da zapevam vučiće na sevdalinku...
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku...
Reče da se zove Bosna... čudno ime za devojku?

Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče...
Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...

Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije...
A sada me oči ljudske plaše više nego vučije...

Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
Dal će mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
Njine brige me i noćas brinu
Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu...

Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimo l se ili klanjamo