Ispovijest zatvorenika koji je preživio Goli otok: "Gutali smo žilete samo da bi završili u bolnici"

Goli otok ostao je upamćen kao jedno od najmračnijih mjesta u historiji bivše Jugoslavije, simbol političke represije, straha i ljudske patnje.

Iako se njegovo ime najčešće povezuje s razdobljem Informbiroa, kada su hiljade političkih zatvorenika bile izložene mučenjima, izgladnjivanju i poniženjima, surova svakodnevica na ovom otoku nastavila se i godinama kasnije.

O tome svjedoči i priča Splićanina Zorana Kuriđe (1946.), koji je na Goli otok dospio nakon što je logor već prestao biti mjesto za političke neistomišljenike iz vremena Informbiroa, ali je i dalje funkcionisao kao jedna od najstrožih kaznionica u tadašnjoj državi.

Kroz njegovo svjedočanstvo otkrivaju se teški uslovi života iza zatvorskih zidina, brutalne kazne kojima su bili izloženi zatvorenici, kao i zloglasni Objekat 102, mjesto koje je među osuđenicima izazivalo poseban strah.

Ipak, među pričama o nasilju, neizvjesnosti i svakodnevnoj borbi za opstanak izdvaja se i ona o prijateljstvu.

Zoran govori o neraskidivoj vezi sa Slavoncem Josipom Pečevskim, jednim od najtetoviranijih ljudi na svijetu, pokazujući da su upravo međusobna podrška i solidarnost često predstavljali jedini tračak nade u izuzetno teškim okolnostima.

Njegova ispovijest ne govori samo o zatvorskim danima, već i o životu nakon njih.

Uprkos traumama koje je nosio, Zoran je po izlasku iz zatvora uspio izgraditi novi život, osnovati porodicu i odgojiti djecu, potvrđujući da ni najteža iskustva ne moraju trajno odrediti čovjekovu sudbinu.

Video donosi autentične kadrove napuštenih prostorija, ćelija i objekata na Golom otoku, mjestu koje i danas svjedoči o jednom od najmračnijih poglavlja historije ovih prostora.