Mjesto sudaranja dva Sarajeva: Pozdrav lijepoj čaršiji ispred Sebilja

Danas, ubjedljivo najprepoznatljivija građevina Sarajeva je Sebilj na Baščaršiji. Riječ sebilj je arapskog porijekla i označava “objekat na putu u kojem ima vode”. Domovina sebilja je Arabija.

Njihova gradnja na ovim prostorima počela je dolaskom Osmanlija. Putopisac Evlija Čelebija spominje da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja.

U katastrofalnom požaru 1697. godine uništeni su svi sarajevski sebilji. Jedini preostali Sebilj na Baščaršiji u današnjem obliku je izgrađen 1913. godine i s razlogom važi za značajan spomenik arhitekture svog doba.

„Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti...“, ovim je riječima najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja 16. i početka 17. vijeka Muhamed Nerkesija opisao sarajevske česme i sebilje, zahvaljujući kojima su njegovi žitelji, vjeruje, bili dugovječni.

Do danas u Sarajevu je samo voda ostala neuništiva. Oko nje se kroz stoljeća paljenja, rušenja i nove gradnje rađao život. Voda je u Sarajevu bila znak dobrodošlice.

„Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane. Ova rečenica nije na dobrom glasu jer kao znači kompromiserski i pehlivanski odnos, mada svako ko ima malo soli u glavi zna da u Sarajevu nije ni dobro ni pošteno pozdravljati samo jednu stranu. Na kraju-krajeva, persijska složenica čaršu znači upravo to – četiri strane", kaže autor Leksikona Sarajeva Valerijan Žujo.

Nekoliko metara niže od nekadašnjeg Kukavicinog, danas stoji novi sebilj. Svjedok je tradicije koja je, kako priča Faruk Gorušanović koji kraj Sebilja ima kahvanu, više od puke kurtoazije:

„Smatrajući da je davanje vode jedan od najvećih sevapa, koristi za svakog čovjeka napojiti ga vodom, kad je Turska došla napravila je gore malo više jedan četvrtasti sebilj koji je opsluživao jedan čovjek. On je imao kantu punu vode, a zahvatao je iz bunara koji se nalazio u tom sebilju. Čovjek je imao platu od općine i kada mu se neko pojavi na četiri prozora, on je davao njemu vodu – četiri strane svijeta znači sevap prema čitavom čovječanstvu", priča Gorušanović, prenosi RSE.

Austro-Ugari su, nakon što su srušili stari, po nacrtu arhitekte Aleksandra Viteka sagradili novi - drveni sa dvije česme oko kojih se kasnije isplela legenda. Vjeruje se kako su, zahvaljujući razumijevanju islama u Sarajevu, novopridošlice dvije česme na sebilju posvetile unucima poslanika Muhameda - hazreti Hasanu i Huseinu.

„Godine 1891.daju prijedlog da se radi sebilj u maorskom stilu i sa dvije česme, ta ljubav se tako pokazuje. A i Austrija, znajući priču, rekla je dvije česme su dva unuka - Hasan i Husein", pojašnjava ahitekta i restaurator Sebilja Mufid Garibija, Sarajlija koji za sebe voli kazati da je i Vratničanin.

Kako je izgledao sebilj i sva raja oko njega u srijedu, 30. oktobra, iza 17 sati, pogledajte u galeriji na portalu Radiosarajevo.ba koju je zabilježio naš fotoreporter Admir Kuburović.