Zvonimir Dvorniković: Akvareli starog Sarajeva (GALERIJA)

Akvareli Zvonimira Dvornikovića koji prikazuju staro Sarajevo objedinjeni su u monogafiji "Priče o Sarajevu, priče o ljudima", čiji je urednik njegov unuk Damir Dvorniković. 

Ova knjiga štampana je u zasebnim izdanjima na bosanskom i engleskom jeziku, a u suvenirnici Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i nekim sarajevskim knjižarama mogu se naći i razglednice. 

O ovim akvarelima, Damir Dvorniković piše: 

"Oduvijek su bile tu, oko mene. Te slike. Šarenilo pred mojim očima, paleta umrljana bojama, filđan sa vodom na kojem se kist „odmara“.  Zdjela sa kriškama oguljenih jabuka i štafelaj pored prozora na spratu jedne stare kuće u Podtekiji. Deda strpljivo i polako nabacuje boje na papir i prizori nastaju. Volio sam njihovo šarenilo, živost i sjaj. Dopadao mi se kao malom dječarcu sav taj ambijent, jako. Sviđale su mi se sličice i dok sam odrastao, ali sa glavom punom misli koje idu uz tinejđerske prioritete, gledao sam ih 'nako, usput.

Tek puno godina kasnije, postao sam svjestan dubine u tim živim tragovima kista. Toliko malih figurica, stvarnih likova iz nekog drugog, ne tako davno prohujalog vremena, što „plivaju“ u moru boje. Podstaklo me sve to da danas stvari oko sebe gledam vedrijim očima, da se počnem prisjećati dragih lica i trenutaka iz dana koje ja pamtim. Lijep je miris snijega u zraku i topli dah sarajevskih ljetnih noći i nije ih  tako teško prizvati. Ali poželio sam da knjiga na svojim stranicama osim slika nekako sačuva, pored mojih i uspomene meni bliskih i dragih ljudi. I da na taj način svjedoči o lijepim danima na ulicama Sarajeva. Prijatelji su mi pomogli i knjižica je tu.

Ova knjiga je jedna topla priča koja traje i spaja neke davne i ove naše dane. Puna je slika iz prošlih vremena koje bude sjećanja. Ona je posveta dragim ljudima i stvarima i onom lijepom što je ovaj mali grad utkao u nas, naše uspomene i živote koje živimo danas.

Akvareli i storije uz njih slikaju svakodnevnicu i detalje iz života „običnog“ gradskog svijeta. Naš grad, mjesto gdje pripadamo, stalno se mijenja, ali neke stvari ostaju iste i uvijek će biti. Zime su toplije, ljudi baš i nisu, ali ipak otvore širom vrata svojih domova, idu jedni drugima, paze se, druže i nađu se tu da pruže ruku kad treba. Kad je teško i kad je vrijeme radosti. Čvrst je taj stisak.

Akvareli Zvonimira Dvornikovića, njih stotinjak, čuva se u obiteljskom krugu njegovog unuka Damira Dvornikovića.

Eho dalekih godina, bezbroj ljudskih emocija i doživljaja, more sudbina koje se dešavaju, prepliću, danas, sutra i uvijek će. Ta iskra ljudske topline će uprkos sjeni vremena ostati zapisana kao vrlina svijeta iz ove naše doline. A kad se magla iznad grada digne prizor je lijep. 

„To su živi prizori, koji su se oslobodili iz ralja nezajažljivog vremena i ostali da nama svjedoče o lirskoj ustreptalosti koja je nekada ispunjavala Sarajevo“ kaže u predgovoru monografije između ostalog Vojislav Vujanović.

Želio sam da knjiga dotakne one koji će listati njene stranice jer volim ovo mjesto. Grad k'o grad, samo jedan od tolikih drugima, ali za nas, zbog svih naših dana ovdje, divnih, ružnih i običnih, uvijek će ostati poseban. Na ovim ulicama sam upoznao toliko lijepih lica. I danas srećem te ljude toplih očiju i široke duše i nadam se da ću ih i dalje sretati. Drago mi je, stvarno drago što su tu, naglašava Damir Dvorniković.

Njegovom ljubaznošću i čitatelji portala Radiosarajevo.ba mogu vidjeti ove romantične akvarele. Pogledajte na ovom linku.   

Zvonimir Dvorniković je rođen 1898. godine u Zemunu, a dvije godine kasnije preseljava sa roditeljima u Sarajevo, gdje će provesti skoro čitav svoj životni vijek, do 1986. godine. U Sarajevu završava osnovnu školu i Realnu gimnaziju, a studij prava u Zagrebu. Kao sudac je radio u Sarajevu, a kraće vrijeme i u Maglaju i Visokom. Bio je član uprave “SAŠK”-a (Sarajevski Amaterski Športski Klub) i Hrvatskog planinarskog društva “Bjelašnica 1923”. Smisao za umjetnost, a osobito za slikarstvo naslijedio je od oca Ljudevita Dvornikovića, profesora učiteljske škole. Očev brat Vladimir, koji ima značajno mjesto u filozofskoj nauci, također se amaterski bavio slikanjem.