Zijad Bećirović: BiH ne može biti talac Dodikovih političkih ucjena, izgubio je oslonac u Beogradu

Politički ultimatumi Milorada Dodika, njegovi pokušaji međunarodne političke rehabilitacije i promjene političkih odnosa u Srbiji otvaraju nova pitanja o budućnosti Bosne i Hercegovine i njenim odnosima s međunarodnim partnerima. Dok Dodik nastoji obnoviti politički utjecaj u Washingtonu i zadržati poziciju u regionalnim političkim odnosima, pred domaćim političkim predstavnicima ostaje izazov zaštite državnih institucija, ustavnog poretka i Dejtonskog mirovnog sporazuma.

O tim pitanjima, ali i o odgovornosti probosanskih političkih predstavnika, lobističkim aktivnostima u Sjedinjenim Američkim Državama te mogućim posljedicama političkih promjena u Srbiji, za portal Radiosarajevo.ba govori prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate početak procesa dogovora oko formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini, uključujući nove ultimatume Milorada Dodika, predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)?

Zijad Bećirović: Bosna i Hercegovina ne može biti talac političkih ultimatuma Milorada Dodika niti bilo kojeg drugog političara. Njegova politička strategija već godinama počiva na izazivanju kriza, osporavanju državnih institucija i pokušajima da se politički procesi usmjeravaju pritiscima, ucjenama i prijetnjama. Ultimatum nije politički program, kao što ucjena nije dijalog.

Posebno zabrinjava ponašanje dijela političkih predstavnika koji se deklariraju kao probosanski, a istovremeno se odnose prema Miloradu Dodiku kao prema nezaobilaznom sagovorniku s kojim se mora postići dogovor po svaku cijenu. Postavljam sasvim konkretno pitanje: zašto ti zvaničnici nisu javno i institucionalno reagirali na njegove nastupe u Sjedinjenim Američkim Državama, obilježene govorom mržnje i negiranjem genocida u Srebrenici?

Zašto nisu podnijeli krivičnu prijavu i zatražili od nadležnog tužilaštva u Washingtonu da ispita postoji li osnova za krivično procesuiranje? Ostaje pitanje zašto politički predstavnici nisu pokazali odlučniju institucionalnu i javnu reakciju.

Ne može se deklarativno braniti Bosna i Hercegovina, a istovremeno prešućivati napade na njene institucije, ustavni poredak i dostojanstvo žrtava genocida. Takvo ponašanje nije politički pragmatizam, nego ozbiljna nedosljednost. Bosni i Hercegovini potrebni su odgovorni politički predstavnici koji će dosljedno insistirati na poštovanju Ustava, zakona i pravosnažnih sudskih odluka, a ne oni koji Dodiku svojim postupcima daju dodatni politički legitimitet.

Dodik je pravosnažno osuđen zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, uz izrečenu zabranu obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske i javnih funkcija koje se finansiraju iz budžeta u trajanju od šest godina. Riječ je o ozbiljnim pravnim posljedicama koje se ne mogu zanemarivati u političkom djelovanju. Zato se nameće pitanje: kako oni koji se pozivaju na vladavinu prava mogu s njim dogovarati politička rješenja kao da pravosnažna presuda ne postoji? Razgovori o pitanjima od interesa za građane i institucije jesu legitimni, ali oni ne smiju podrazumijevati prihvatanje ucjena, zaobilaženje institucija niti relativiziranje pravnog poretka.

Radiosarajevo.ba: Milorad Dodik putuje u Sjedinjene Američke Države, na skup MAGA pokreta američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kako vidite njegove aktivnosti, posebice u kontekstu američkih međuizbora?

Zijad Bećirović: Dodikove aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama treba posmatrati u kontekstu njegove šire strategije međunarodne političke rehabilitacije. Nakon gubitka funkcije predsjednika Republike Srpske i pravosnažne presude, nastoji obnoviti pristup centrima političkog odlučivanja u Washingtonu i predstaviti se kao relevantan sagovornik američke administracije. Paradoks je u tome što se Dodikova politička koncepcija, koja osporava multietničnost i političku različitost, suštinski razilazi s vrijednostima pluralizma, ravnopravnosti i različitosti na kojima počiva američko demokratsko društvo.

Međutim, ovdje nije riječ samo o političkim kontaktima nego i o obimu, finansiranju i ciljevima lobističkih aktivnosti koje se finansiraju javnim novcem entiteta Republika Srpska i Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz američkog registra stranih agenata i medijskim istraživanjima, riječ je o milionskim iznosima. Samo lobiranje nije nezakonito, ali način njegovog finansiranja, transparentnost i ciljevi koje zastupa otvaraju ozbiljna pitanja političke odgovornosti i mogućeg utjecaja na procese donošenja odluka. Posebno je važno utvrditi u kojoj se mjeri novac građana koristi za promociju ličnih političkih interesa Milorada Dodika i njemu bliskog političkog kruga.

Predstojeći međuizbori u SAD-u mogu promijeniti odnose političkih snaga u Kongresu i utjecati na prioritete američke vanjske politike. Ipak, ne treba automatski očekivati radikalan zaokret američkog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Američka vanjska politika ne zavisi isključivo od političkih odnosa pojedinaca odnosno „kupovine uticaja“, već i od dugoročnih strateških interesa, institucionalnih mehanizama i kontinuiteta vanjskopolitičkog djelovanja.

Dodik nastoji iskoristiti političke kontakte i promjenjive okolnosti u Washingtonu kako bi vlastiti politički položaj predstavio kao pitanje američkih interesa. Za Bosnu i Hercegovinu to predstavlja ozbiljan izazov na koji mora odgovoriti aktivnom i koordiniranom diplomatijom. Potrebni su intenzivniji kontakti s američkim institucijama, pravovremeno predstavljanje relevantnih činjenica, transparentnost lobističkih aktivnosti i jasno ukazivanje na posljedice politike koja osporava ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum.

Posebno je važno američkim i evropskim partnerima ukazati na suštinsku proturječnost Dodikove političke koncepcije, koja se temelji na osporavanju različitosti, s temeljnim vrijednostima na kojima počivaju Sjedinjene Američke Države i Evropska unija. Evropska unija svoj identitet i zajedništvo izražava sloganom "Ujedinjeni u različitosti", dok je poštovanje pluralizma, ravnopravnosti i različitih identiteta jedna od važnih vrijednosti američkog demokratskog društva. Politika koja negira te principe nije usmjerena samo protiv multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine nego je u suprotnosti i s vrijednostima na kojima počivaju zapadne demokratije. Bosna i Hercegovina ne smije prepustiti međunarodni prostor isključivo onima koji dovode u pitanje njenu državnost, institucionalni kontinuitet i multietnički karakter.

Radiosarajevo.ba: U Srbiji su se desile velike političke promjene. Kako ocjenjujete poziciju Milorada Dodika u svjetlu ovih događaja?

Zijad Bećirović: Političke promjene u Srbiji predstavljaju važan faktor koji će utjecati na budući položaj Milorada Dodika. Dosadašnji odnosi Dodika i Aleksandra Vučića počivali su na političkom savezništvu, međusobnoj podršci i koordiniranom djelovanju u nizu regionalnih pitanja. Zbog toga svaka promjena političke strukture vlasti u Beogradu neposredno utječe i na politički prostor u kojem Dodik djeluje.

Odlazak Vučićeve političke strukture s vlasti za Dodika znači gubitak važnog političkog oslonca u Beogradu, posebno imajući u vidu da još nije poznato kakvu će politiku prema Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj voditi nova vlast. To, naravno, ne znači da će Srbija automatski promijeniti svoj odnos prema Republici Srpskoj niti da će se postojeće političke i institucionalne veze prekinuti preko noći. Ipak, nova politička konfiguracija zahtijevat će od Dodika prilagođavanje i eventualno uspostavljanje novih kanala političkog utjecaja.

Nova vlast u Srbiji imat će priliku pokazati je li spremna napraviti stvarni zaokret prema dobrosusjedskim i regionalnim odnosima, poštovanju teritorijalnog integriteta, suvereniteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine te evropskim demokratskim standardima. Posebno će biti važno da Beograd jasno razdvoji legitimnu brigu za položaj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini od podrške političkim potezima koji podrivaju institucije i ustavni poredak susjedne države.

Dodik može zadržati značajan politički utjecaj u Republici Srpskoj, ali njegovi odnosi s Beogradom više ne moraju počivati na dosadašnjoj političkoj bliskosti i podrazumijevanoj podršci. Mnogo toga zavisit će od političkih prioriteta i konkretnih poteza nove vlasti u Srbiji. Za Bosnu i Hercegovinu bilo bi posebno značajno da odnosi sa Srbijom uđu u novu fazu – fazu međusobnog poštovanja, konstruktivne saradnje i dosljednog nemiješanja u unutrašnje poslove susjedne države.