Sve rupe entitetske diplomatije: Šta su vlasti RS-a nudile Americi?

Vlasti manjeg bh. entiteta Republika Srpska tokom proteklih nekoliko godina intenzivirale su svoje djelovanje na pokušaju osiguravanja naklonosti aktuelne američke administracije.

Od desetina miliona KM koje su uložene u lobiranje za promovisanje secesionističkih ciljeva RS-a, pa sve do otvorenog nuđenja projekata koji suštinski krše presude Ustavnog suda BiH o državnoj imovini, usmjerile su djelovanje političkih ciljeva tog dijela Bosne i Hercegovine ka sada već normalizovanoj transakcijskoj diplomatiji.

Kada je u februaru ove godine u Banjoj Luci boravio Paolo Zampoli, specijalni predstavnik SAD-a za globalnu saradnju, javnost se otvorenije mogla upoznati sa tim šta je to što vlasti RS-a zapravo nude Sjedinjenim Američkim Državama.

Zampoli je u našoj zemlji boravio kao specijalni izaslanik za sportsku diplomatiju i saradnju.

No, budući da svaki sastanak koriste u svrhu jačanja vlastitih pregovaračkih kapaciteta, predstavnici Vlade RS-a tada su Zampoliju uručili dokument u kojem su se nalazili brojni projekti koji su trebali biti dostavljeni u različite agencije i sektore unutar američke administracije.

Tada je Zampoli euforično obećao da će dokument s projektima prezentovati gdje god može, nastavljajući tako djelovanje u onom smjeru na kojem je već delegacija RS-a u Washingtonu neumoljivo radila.

Projekti za SAD

Radilo se prije svega o projektima iz oblasti energetike, što je ključni dio kritične infrastrukture na koji se američka administracija fokusira u ovom dijelu Evrope.

Djelovanje Zampolija, koje je izašlo iz okvira onoga što je bilo njegovo primarno zaduženje, a što je u suštini kulturna diplomatija, jedan je od razloga zbog kojih je on nedavno smijenjen sa funkcije, upravo kada se u Washingtonu govorilo o kontroverznom angažmanu osoba bliskih američkom predsjedniku Donaldu Trumpu od strane Vlade RS-a.

Projekti koje RS već godinama "razvija" često ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Nekoliko je razloga za tako neslavne rezultate, a samo neki od njih su nepoštivanje ustavnih ograničenja i nepresušna potreba da se korištenjem državnih resursa pokrpe budžetske rupe nastale neracionalnim trošenjem sredstava.

Među projektima koji su se našli u paketu namijenjenom američkim investitorima i agencijama, centralno mjesto zauzimaju oni iz sektora energetike i infrastrukture, upravo oni za koje vlasti u Banjoj Luci godinama ne uspijevaju pronaći stabilne partnere ili održivo finansiranje.

Predstavljajući ih kao "izuzetne investicione prilike", entitetske vlasti u manjem bh. entitetu su američkoj strani vjerovatno pokušale ponuditi državne resurse koji su pod zabranom raspolaganja, ili projekte koji su već ranije doživjeli krah u saradnji s drugim međunarodnim partnerima.

Državna imovina kao prepreka

Jedan od ključnih projekata za koji vlasti manjeg bh. entiteta već godinama ne uspijevaju osigurati pravnu sigurnost za potencijalne investitore jeste hidroenergetski potencijal rijeke Drine, prvenstveno kroz projekte hidroelektrana "Buk Bijela", "Foča" i "Paunci". Iako su javno promovisani kao strateški aduti, ti projekti direktno zadiru u pitanje državne imovine i nadležnosti Bosne i Hercegovine.

Nakon odluka Ustavnog suda BiH i uskraćivanja saglasnosti Državne komisije za koncesije, vlasti RS-a zapale su u pravni ćorsokak, što je usporilo i planiranu saradnju sa Srbijom. No, RS je pokušao iste ranije osporene projekte prepakovati i ponuditi kao "slobodne" investicije američkom kapitalu.

Pored hidropotencijala, na stolu su se našle i lokacije za solarne i vjetroelektrane u Hercegovini, gdje su bivši evropski i drugi partneri povukli ili zamrznuli finansiranje usljed sankcija i nesigurnog pravnog okvira.

Ranije je slična matrica primijenjena i kod brojnih drugih infrastrukturnih projekata koji nikada nisu realizovani. Projekat "Istočna interkonekcija", eksploatacija litijuma, te izgradnja aerodroma, samo su neke od ideja koje su doživjele potpun kolaps.

Duga lista neostvarenih želja

Pokušaj da se kroz "transakcijsku diplomatiju" ponude projekti koji potencijalnim investitorima ne nude pravnu sigurnost, uz otvoreno ignorisanje ustavnog poretka, pokazuje da djelovanje političkih snaga manjeg bh. entiteta ipak ima svoja ograničenja.

To dodatno potvrđuje i smjena ključnih figura na kojima je RS zasnivao svoju strategiju u Washingtonu, bez obzira na desetine miliona uloženih u projiciranje slike po kojoj dio jedne države sebi daje za pravo da se igra njenim suverenitetom.

Kapital ne dolazi na teren gdje je državna imovina predmet spora, a smjena Zampolija i sve otvorenije kritike u Washingtonu jasno ukazuju da se utjecaj ne može kupiti fiktivnim projektima i nerealizovanim obećanjima.