Vinko Malnar okupio 80 djece u akciji čišćenja Dobrinje: "Hajde da se takmičimo u dobru"

Učenici Osnovne škole "Skender Kulenović" iz Sarajeva proteklog vikenda pokazali su kako se briga o zajednici može pretvoriti u konkretnu akciju.

Oko 80 djece učestvovalo je u akciji "Trash for cash", tokom koje su za svega sat i po prikupili oko 16,5 kubika otpada, čisteći prostore oko škole i u naselju, uključujući i parkinge i teško dostupna mjesta između i ispod automobila.

Ideja je bila jednostavna. Za svaku punu vreću prikupljenog otpada dijete dobije 5 KM. Međutim, iza akcije nije stajala samo želja da se očisti naselje, već i da djeca kroz vlastiti trud nauče da su odgovornost, solidarnost i briga o prostoru u kojem žive vrijednosti koje se najbolje uče kroz praksu.

Predsjednik Vijeća roditelja Osnovne škole "Skender Kulenović" Vinko Malnar kaže za portal Radiosarajevo.ba da je ideju dobio sasvim slučajno, gledajući video na TikToku. U njemu je vidio primjer iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje pojedinci prilaze beskućnicima i nude im novac da učestvuju u čišćenju korita rijeke. Pomislio je da bi se sličan princip mogao primijeniti i među učenicima njihove škole.

"Predložio sam ideju Vijeću roditelja, osmislio slogan 'Trash for cash', napravio plakat i pripremio 300 KM koje sam planirao podijeliti djeci. Međutim, odaziv je bio mnogo veći nego što sam očekivao", priča Malnar.

Umjesto očekivanog manjeg broja učesnika, na akciju je došlo oko 80 učenika. Za samo sat i po prikupili su približno 16,5 kubika otpada, zbog čega je prvobitno planirani iznos za nagrade ubrzo postao nedovoljan. Na kraju je iz kase Vijeća roditelja podijeljeno ukupno 1.080 KM.

Djeca se snalazila, ali svaka vreća morala je biti puna

Tokom akcije bilo je i različitih pokušaja da se do nagrade dođe što lakše. Neka djeca su, kako kaže Malnar, punila dio vreće sitnim otpadom, a potom u nju ubacivala kabaste predmete kako bi je što prije napunila. Ipak, pravila su bila jasna – vreća je morala biti zaista puna.

"Svaku vreću sam pregledao. Ako nije bila puna, vraćao sam djecu da je dopune. Nije bila poenta da neko ubaci jedan kabasti predmet i donese polupraznu vreću", kaže Malnar.

Posebno mu je, dodaje, ostala u sjećanju jedna djevojčica koja je tokom akcije prikupila čak sedam vreća otpada. Takvi primjeri, smatra, najbolje pokazuju koliko djeca mogu biti motivisana kada im se pruži prilika da nešto konkretno urade i kada vide neposredan rezultat svog rada.

Među učesnicima je bilo i djece koja su na akciju došla zajedno s roditeljima, a Malnar posebno ističe da neka od njih već imaju naviku čistiti parkove u blizini svojih zgrada. Upravo takve navike smatra važnim jer djeca, kaže, uče prije svega kroz primjer.

"Bilo je djece koja su s roditeljima došla pripremljena, jer često čiste parkove oko svoje zgrade. To je zaista lijepa praksa. Ako dijete od malih nogu nauči da prostor oko njega nije ničiji tuđi, nego i njegov, onda smo napravili mnogo", kaže.

Veliki dio prikupljenog otpada nalazio se na parking-prostorima, posebno na mjestima između i ispod automobila, gdje se često mogu pronaći plastične flaše, limenke i drugi otpad koji nije jednostavno ukloniti uobičajenim čišćenjem.

"Komunalnim radnicima je teško da ulaze između i ispod svakog automobila i izvlače flaše, limenke i drugi otpad. Djeca su upravo na tim mjestima uradila veliki posao", ističe Malnar.

Novac za akciju dolazi iz fonda koji roditelji pune sami

Iako je nagrada od 5 KM po vreći bila dodatna motivacija, novac koji su djeca dobila nije došao iz budžeta škole, već iz fonda Vijeća roditelja. Taj fond se godinama puni kroz različite aktivnosti, a posebno mjesto među njima ima tradicionalni školski bazar.

Prošle godine organizovan je 18. bazar, na kojem je prikupljeno približno 14.000 KM. Roditelji zajedno s djecom pripremaju kolače i slana jela, koja se potom prodaju, a radu se priključuju i sponzori. Prikupljeni novac Vijeće roditelja potom usmjerava prema konkretnim potrebama učenika.

Jedan od značajnijih projekata bila je nabavka opreme za školu skijanja. Ministarstvo obrazovanja ranije je osiguralo određenu količinu opreme, ali ona nije bila dovoljna za potrebe učenika, pa su roditelji odlučili dodatno investirati. Iz fonda je izdvojeno 13.500 KM za 35 kompleta opreme, uključujući kacige, naočale, pancerice, torbe i drugu potrebnu opremu. Cilj je bio smanjiti potrebu da roditelji djeci iznajmljuju opremu za školu skijanja.

Pomoć ne završava u školskom dvorištu

Malnarov angažman u humanitarnim aktivnostima proteže se i izvan škole. Tokom ramazana organizovao je iftare za djecu iz SOS Dječijeg sela. Riječ je o više od 70 djece, a iftari su organizovani tokom 23 noći ramazana. Djeci je, kako navodi, podijelio i bajramluke od po 180 KM.

Pored toga, Malnar pred početak svake školske godine okupi sponzore uz čije donacije osigura školski pribor za djecu iz socijalno ugroženih porodica.

Sve to, kaže, doživljava kao dio iste ideje – da se pomogne tamo gdje je pomoć potrebna i da se ljudi podstaknu da ne čekaju da neko drugi riješi problem.

"Hajde da se takmičimo u dobru. Naše je samo ono što damo", njegova je poruka.

Upravo takav pristup, smatra, želi prenijeti i na djecu. Akcija "Trash for cash" zato neće ostati jednokratna. Malnar već planira organizovati slične akcije, jer smatra da je važno da djeca kroz konkretan rad osjete da njihov doprinos ima smisla.

Na pitanje šta ga pokreće na ovakav angažman, odgovara jednostavno: želja da iza njega nešto ostane.

"Želim sa 70 godina sebe pogledati u ogledalo i biti ponosan na to da nisam život protratio uzalud, da je iza mene nešto ostalo", kaže Malnar.

A ono što ostaje iza čovjeka, smatra, nisu samo stvari koje je imao, već ljudi kojima je pomogao, djeca kojoj je nešto omogućio i zajednica u kojoj je pokušao napraviti razliku.

Njegova poruka na kraju je mnogo šira od jedne škole, jednog naselja ili jedne akcije čišćenja. Kada bi se, kaže, svi ljudi udružili i odlučili raditi na rješavanju problema, vjeruje da bi mnoge stvari bile riješene veoma brzo.

"Kada bi se svi ljudi na svijetu udružili, i mislim baš svi, mišljenja sam da bi se svi problemi riješili u roku od 48 sati. Mislim baš svi. Gdje ima volje, ima i načina. Ali ovo se neće nikada desiti i kada dođemo na sami rub apokalipse, shvatit ćemo, a možda i nećemo, da smo nekada imali šansu", zaključuje Malnar u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.