Učenjem ikrar dove na hadž ispraćeni Mustafa i Samija Spahić

Ispred porodične kuće Spahića u Puhovcu danas se okupio veliki broj članova porodice, poznanika i lica iz vjerskog, kulturnog i političkog života te komšija iz susjednih sela. Povorka je ubrzo krenula u lokalnu džamiju gdje je klanjan podne-namaz, nakon čega je upriličen prigodan program u vidu učenja ilahija i odlomaka iz Kur'ana.

Potom je proučena je ikrar-dova, molitva za ispraćaj budućih hadžija put Meke i Medine, u kojoj se Allaha dž.š. moli za zaštitu budućih hadžija, kao i upisivanje hadža kao obavljenog po svakom propisu te omogućavanje zauzimanja hadžija u dovama za sve one kojih se sjete.

Ikrar dovu za Enesa i Samiju proučio je hafiz Ismet ef. Spahić, bivši naibu-reis Islamske zajednice u BiH, a prisutne džematlije su nakon dove čestitale i poželjele sretan put budućim hadžijama.

O samoj tradiciji ikrar dove kratko je govorio Edin ef. Alija, imam džamije u Puhovcu.

„Mi smo počastvovani danas da su naši džematlija i njegova hanuma, Spahić Enes i Samija putnici na hadž, naši ambasadori, izaslanici na tim svetim mjestima, mjestima kojima je kročio i poslanik Muhammed a.s. Za tradiciju odlaska na hadž, ono što smo naslijedili od naše braće iz Republike Turske, koji su prenijeli baklju islama na ove naše bosanskohercegovačke prostore, vezana je ikrar dova. Ona je molba Allahu dž.š. da hadž upiše našim hadžijama, te je to prilika da se halalimo, jer je odlazak na hadž istovremeno i laka i teška stvar, a u predajama stoji da se treba naoružati saburom, strpljenjem pred odlazak na hadž. Čovjek ne zna da li će se vratiti, pa se buduće hadžije i halale, a odlazak na hadž je veliko dobro djelo poslije vjerovanja u Allaha dž.š. i borbe na Allahovom putu“, rekao je efendija Alija.

Dodao je da je zamolio i budućeg hadžiju da moli Boga za poboljšanje situacije u našim zajednicama, ali i u Bosni i Hercegovini i Republici Turskoj.

Enes Spahić, s kojim smo razgovarali nakon ikrar-dove, još jednom je zahvalio Allahu što mu je omogućio da obavi petu islamsku dužnost.

„Hvala Allahu što je omogućio i poslao poziv da moja hanuma i ja posjetimo i obavimo peti islamski šart. Nama nije bilo teško ništa u životu jer smo naučili raditi i jedva smo čekali da odem u penziju i da nam Allah omogući da odemo na hadž. Ko se za to priprema, ima želju, nijet iskren i pošten i živi u islamu sa porodicom, njemu je to farz, obaveza i on o tome samo razmišlja“, rekao je Spahić.

Kazao je i da je sa svojom suprugom Samijom odlučio definitivno prvog dana mjeseca ramazana da će ove godine obaviti hadž.

„Prvi dan ramazana smo predali za pasoše i zadnji dan aamazana smo predali svu dokumentaciju. Mi smo to htjeli za ramazan, a Allah nam je ispunio tu želju. Hvala Bogu, i komšije su danas tu i meni nikada nije bilo ovako. Nikada mi nije bilo punije srce, niti mi ništa nije bilo ovako važno. Imam evo i imetak, ali mi ništa to više nije važno, samo hadž. Samo o tome mislim“, dodao je Spahić rekavši kako se nada da će se kući vratiti uz božiju pomoć, ali ako se i ne vrati, kaže da neće žaliti.

Spahić je pomenuo kako Puhovac i okolna mjesta imaju veliki broj hadžija i da mještani ovih sela samo za to i žive.

Nakon proučene ikrar dove, Spahić je pozvao sve prisutne da mu se pridruže u dvorištu kuće na ručku i druženju jer, kako je rekao, „tugovati može sam čovjek, ali radost mora podijeliti s drugima“.

Običaj pri ispraćanju hadžija razlikuje se pomalo od mjesta do mjesta, no glavnina običaja je ista. Buduće hadžije se iz kuće do mjesta gdje se uči ikrar dova isprate tekbirima. U džamiji se uglavnom uče odlomci iz Kur'ana, uče se ilahije te se drži prigodan vaz, odnosno govor, najčešće o vrijednostima obavljanja hadža, koji treba obaviti svaki sposoban musliman i muslimanka koji za to imaju uvjete. Nakon toga se uči sama dova, nakon čega se iz džamije do kuće buduće hadžije ponovo ispraćaju tekbirima.