U međunarodnom istraživanju o genima modernih ljudi sudjelovao i tim iz BiH!

Istraživanje daje novo svijetlo u razumijevanju migracija anatomski modernog čovjeka (Homo sapiensa) nakon širenja s Afričkog kontinenta.

Potvrdio je to član te istraživačke skupine Damir Marjanović, navodeći da su dosadašnja istraživanja i analize arheoloških i fosilnih nalazišta sugerirala postojanje dvije migracije anatomski modernog čovjeka iz Afrike (tzv. model iz Afrike) - prvu prije 120.000 godina (xOoA) i drugu prije 75.000 godina (OoA).

Rad u časopisu Nature objavljuje do sada najsveobuhvatniju studiju koja je iznimno precizno utvrdila genetičku raznolikost 125 populacija, rješavajući pitanja koja se odnose na demografsku povijest i genetičke prilagodbe naše vrste. Rezultati upućuju na to da su dva uspješna širenja anatomski modernog čovjeka izvan Afrike ostavila potomke u suvremenom svijetu. Studija objavljena u ovom radu, temelji se na analizi sekvenca u vrlo visokoj rezoluciji i to 379 genoma iz cijelog svijeta.

U ovome istraživanju su sudjelovali i timovi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predvođeni prof. dr. Draganom Primorcem i prof. dr. Damirom Marjanovićem. Uz njih u istraživanju su sudjelovale i njihove mlađe kolegice dr.sc Vedrana Škaro iz Hrvatske, te dr.sc. Lejla Kovačević Mulahasanović iz Bosne i Hercegovine.

Rezultati objavljeni u časopisu Nature prvi put na osnovu preciznih genetskih istraživanja donose na vidjelo nove spoznaje vezane uz migraciju anatomski modernog čovjeka iz Afrike koja se dogodila pred otprilike 120.000 godina. Da je ta migracija činjenica, koja je potvrđena i analizom genskog materijala, pokazuje podatak da moderni Papuanaci sadrže oko dva posto genetičkog materijala koji potječe iz perioda prvog širenja populacije anatomski modernog čovjeka izvan Afrike, a koja se dogodila prije 120.000 godina.

Navedeni rezultati predstavljaju potpuno novo svjetlo u razumijevanju prvog izlaska modernog čovjeka s Afričkog kontinenta čiji su tragovi pronađeni u genetičkom materijalu danas živućeg čovjeka na području današnje Indonezije. Dobiveni rezultati ne isključuju mogućnost da je i u ovoj prvoj migraciji dolazilo do miješanja anatomski modernog čovjeka s populacijama hominina koje je zatekao na tim prostorima.

S druge strane slijedeća migracija anatomski modernog čovjeka od prije 75.000 godina (OoA), najvjerojatnije je pokrenuta iz istočne Afrike prema Euroazijskom kontinentu, gdje se anatomski moderni čovjek povremeno "miješao" s Neandertalskom populacijom, da bi daljim migracijama ka istoku dolazilo do kontakta i s drugim starosjedilačkim populacijama poput Denisovske populacije. To je uvjetovalo činjenicu da uz genetski materijal anatomski modernog čovjeka iz perioda xOoA, genom današnjeg Papuanaca sadrži i mješavinu genoma Neandertalca, ali i Denisovske populacije.

Rezultati objavljeni u današnjem časopisu Nature, na tragu su nedavnih otkrića vezanih za proučavanje skeletnih ostatke ženske osobe pronađene u špilji Denisova na Altaju u Sibiru (Denisovski čovjek), čiji genom između ostalog sadrži i mješavinu genetskog materijala anatomski modernog čovjeka. Denisovski čovjek se očito iako genetski različit od modernog čovjeka ipak križao s precima anatomski modernih ljudi.

Damir Marjanović smatra da je navedenim istraživanjima obogaćeno naše znanje o migracijskim procesima naših predaka na globalnome planu, posebno u smislu detekcije "genetičkih tragova" ranijih humanih populacija u genomu modernoga čovjeka, ali su stečene i nove spoznaje o genetičkoj raznolikosti lokalnih populacija. Posebno je značajno, dodaje on, da su naši prostori, još jednom, kroz znanstvene studije i suradnju znanstvenika iz Hrvatske i BiH "ucrtani" u novokreirane "svjetske genetičke mape".

“Ovaj rad rasvjetljava neke globalne migracijske procese, a logičan je slijed dugogodišnjih istraživanja koja smo objavili još prije 16 godina u časopisu Science kada smo analizom Y kromosoma utvrdili da su 3/4 muškaraca iz današnje Hrvatske i BiH u biti direktni potomci ljudi koji su na prostorima "tzv. Balkanskog utočišta" te na prostoru "Ukrajinskog utočišta" preživjeli zadnje ledeno doba. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda koji su u ovaj dio Europe pristizali južno-istočnim pravcem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije”, ocijenio je prof.dr. Dragan Primorac.

Prof.dr.sc. Richard Villems iz estonskog Biocentra naglašava da sveukupno ovaj rad daje nemjerljiv doprinos razumijevanju naše evolucijske prošlosti i izazovima s kojima su se ljudi suočavali kada bi se naselili u okolišu koji se neprestano mijenja. Osim toga, dodao je, obilje slobodno dostupnih podataka ove studije poslužit će kao buduće polazište za daljnja istraživanja genetičke povijesti modernih i drevnih ljudskih populacije.