U čije ime govori Max Primorac? | Analitičari: „HDZ i SNSD vode istu politiku s dva krila“

Još uvijek stižu reakcije povodom teksta Maxa Primorca, lobiste i višeg naučnog saradnika u Centru za slobodu "Margaret Thatcher" pri američkoj fondaciji "Heritage".

U svojoj analizi za The Washington Times Primorac, koristeći niz u najmanju ruku teško dokazivih tvrdnji, upozorava na navodnu "sustavnu represiju nad Hrvatima i Srbima" te "napuštanje multietničkih načela u korist dominacije jednog naroda".

U čije ime govori Primorac?

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba o ovome smo razgovarali s političkim analitičarima i ekspertima iz Bosne i Hercegovine i regije.

Ksenofobija, islamofobija, vulgarnosti...

Dr. Jasmin Mujanović, viši vanjski saradnik u "New Lines Institute" i autor knjiga "Glad i bijes: kriza demokratije na Balkanu" i "Bošnjaci: nacija nakon genocida", ukazuje na zapanjujuću sličnost stavova Primorca s onima Milorada Dodika i vrha RS-a.

Istovremeno, valja primijetiti koordiniranost, pa čak i istovjetnost medijske platforme s koje se lansiraju ove tvrdnje.

"Ja sam imao priliku razgovarati s nekim ljudima, pogotovo u Washingtonu, koji, rekao bih, imaju simpatije prema specifičnoj priči Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u BiH. Oni insistiraju da ne postoji nikakva koordinacija sa SNSD-om niti s Moskvom, naravno. Zanimljivo je, iz čisto intelektualne argumentacije, prihvatiti tu njihovu analizu, a istovremeno se zapitati kako je moguće da, ako takva koordinacija ne postoji, zauzimaju gotovo identične stavove?", kaže Mujanović za Radiosarajevo.ba.

Tu se, kako dodaje, vraćamo na izvorni problem — da HDZ i SNSD vode istu politiku s dva krila.

"Koliko god se HDZ BiH i njihovi partneri u Zagrebu kitili tzv. samoproglašenim evropskim vrijednostima, u praksi vidimo da su njihovi stavovi i retorika identični najvulgarnijim ksenofobičnim, islamofobičnim i reakcionarnim narativima — istim onim vulgarnostima koje svakodnevno slušamo od Milorada Dodika", upozorava Mujanović.

"Medvjeđe usluge" bošnjačke politike

S druge strane, Davor Gjenero, politolog i politički analitičar iz Republike Hrvatske, upozorava da su "bošnjačke političke elite same sebi napravile medvjeđe usluge nekim vrlo nepromišljenim i štetnim potezima".

Smatra da je toleriranjem određenih poteza i retorike u proteklom periodu otvoren prostor i za štetnu političku logiku koja Bosnu i Hercegovinu i njen identitet svodi na tri zajednice — muslimansku te dvije kršćanske, pravoslavnu i katoličku.

"Time je otvoren prostor za afirmaciju političke logike kakvu zagovara Max Primorac, a zagovornicima te logike u ruke su dati ozbiljni argumenti. Naravno, koncept te ideje svodi se na odricanje od ‘dodane vrijednosti’ BiH i zagovor ‘trodiobe’ države na tri entiteta. Umjesto zagovora triju entiteta, za BiH je plodan samo zagovor decentralizacije države podijeljene na geografski i ekonomski krojene kantone, bez entiteta, uz osiguranje konsocijacijskih načela organiziranja vlasti, izbjegavanje majorizacije i poštivanje prava svake zajednice da samostalno bira svoju političku elitu. Važno je provesti presudu u slučaju ‘Sejdić-Finci’ i ‘Ostalima’ osigurati političku predstavljenost", smatra ovaj analitičar.

Štefica Galić, urednica, novinarka, aktivistica i humanitarka, dobitnica njemačke nagrade Johann Philipp Palm za slobodu govora 2018. godine, upozorava na motive nastanka ovakve analize i njenog plasiranja u međunarodnu javnost.

"Kada se cijeli jedan narod prikazuje kroz strah, stereotipe i političke etikete, to nije samo loša analiza, to je opasno poticanje podjela u društvu koje još nije ozdravilo od trauma prošlog rata. Nasljeđe srpsko-hrvatske agresije na BiH i danas se politički zloupotrebljava kroz djelovanje nacionalističkih stranaka svih etničkih predznaka, koje održavaju vlast šireći strah i namjerno instrumentalizirajući narativ o ‘muslimanskoj prijetnji’ i terorizmu kako bi zadržale političku kontrolu", riječi su Galić.

Bošnjaci nisu karikature

Prema njenim riječima, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini nisu karikatura iz zlonamjernih geopolitičkih komentara, nego stvarni ljudi koji decenijama pokušavaju graditi normalno evropsko društvo.

"Narativi koji ih svode na vjersku skupinu i prijetnju kršćanima ne doprinose miru ni istini, već hrane nepovjerenje i nepravdu. To trajno rade ekstremni srpskohrvatski političari na postjugoslavenskom prostoru. Budućnost BiH ne može se graditi na strahu i lažnim ugrozama, nego na međusobnom priznanju i poštovanju", zaključila je Galić ranije u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Cijeli razgovor sa Šteficom Galić pročitajte OVDJE.

Prema stanovištu dr. Zijada Bećirovića sa Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), istup Maxa Primorca (Heritage Foundation) predstavlja klasičan primjer ideološki obojene i selektivne interpretacije bosanskohercegovačke stvarnosti.

"One koja se uklapa u širi narativ konzervativnih i desno-populističkih krugova u Sjedinjenim Američkim Državama o navodnoj ‘islamskoj prijetnji Evropi’. Takvi narativi nisu novi, ali su u aktuelnom geopolitičkom kontekstu — posebno nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću — ponovo dobili političku i propagandnu instrumentalnu vrijednost", ističe dr. Bećirović.

Retorika iz devedesetih

Prema riječima čelnika IFIMES-a, Primorčev tekst sadrži niz netačnih, paušalnih i tendencioznih tvrdnji koje zanemaruju kompleksnost bosanskohercegovačkog društva, historijski kontekst agresije i genocida, kao i institucionalnu arhitekturu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Pokušaj da se Sarajevo prikaže kao ‘islamski grad u Evropi’ predstavlja diskurzivnu strategiju stigmatizacije Bošnjaka i političke delegitimizacije njihove pozicije u Bosni i Hercegovini. Riječ je o opasnom diskursu koji podsjeća na retoriku iz devedesetih godina, koja je bila uvod u rat, etničko čišćenje i genocid", dodao je dr. Bećirović.

Cjelovit razgovor sa dr. Zijadom Bećirovićem dostupan je OVDJE.

Vesna Rajnović, profesorica filozofije i kolumnistica, primjećuje da "ono što zapravo ugrožava kulturne vrijednosti Zapada" jesu riječi Primorca koje je, u maniri dobrog učenika, preuzeo od Milorada Dodika, čije prijetnje otcjepljenjem Republike Srpske neskriveno opravdava.

"U tekstu navodi da se Srbi i Hrvati u BiH protive ‘muslimanskim nastojanjima da svoju blagu brojčanu većinu pretvore u centraliziranu državnu vlast pod svojom kontrolom’, što jednostavno ne odgovara istini. Hrvatska pozicija u BiH nije ugrožena niti obespravljena, nego privilegirana (o ovome je dijelom u studenom 2024. govorio i mons. Franjo Topić, op. ur.).

Dragan Čović ima moć utjecati na svaku političku odluku u Federaciji, dok istovremeno rado govori o navodnoj ugroženosti. U toj farsi pridružuje mu se i Primorac, pogrešno sugerirajući da je smanjenje broja bosanskohercegovačkih Hrvata za 60 posto izravna posljedica ‘grube diskriminacije’, ne spominjući kako su ratni, ali i mirnodopski profiteri osiromašili državu i doslovno prisilili njene stanovnike na iseljavanje u potrazi za boljim životnim standardom", kazala je Rajnović za Radiosarajevo.ba.

Kompletan razgovor sa profesoricom Vesnom Rajnović pročitajte OVDJE.

Kako dalje u BiH?

Kako dalje u ovakvim političkim okolnostima?

Davor Gjenero smatra da "Bosna i Hercegovina može funkcionirati kao konsocijacijska zajednica", jer identitet BiH znatno nadilazi zbroj identiteta triju "konstitutivnih naroda".

"Jevrejska zajednica jedna je od onih koje su identitetu i glavnog grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine dale velik doprinos, a stvara se dojam kao da dio današnje političke elite odbacuje taj doprinos. Ideja da Zemaljski muzej može prodati Hagadu poruka je o odricanju od tog identiteta, a tako napravljena šteta je nenadoknadiva. Svođenje Bošnjaka na muslimane, Srba na pravoslavce, a Hrvata na katolike, odricanje od ‘Ostalih’, pa i onog malog broja preostalih Jevreja, razara povijesni identitet BiH, a naročito je opasno ako bi u takvom projektu sudjelovale sve tri ‘konstitucionalne’ nacionalne zajednice", stav je Gjenera.

Prema njegovim tvrdnjama, i Evropski sud za ljudska prava svojom je judikaturom pokušao doprinijeti stabilnosti BiH, naročito presudom u slučaju "Sejdić-Finci", kojom su afirmirana politička prava "Ostalih" u BiH, dakle onih koji nisu ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, a doprinose identitetu države.

"Složene države opstaju i stabilne su, unatoč kompliciranom uređenju, upravo zbog te ‘dodane vrijednosti’. Unatoč čestim političkim nestabilnostima, države organizirane poput Belgije mogu biti društveno stabilne, efikasne i osiguravati visok društveni standard svojim građanima", smatra Gjenero.

Reakcije na istup Maxa Primorca pokazuju da njegova analiza nije doživljena kao neutralan akademski doprinos, već kao politički obojena interpretacija bosanskohercegovačke stvarnosti. Sagovornici se, iako iz različitih perspektiva, slažu u jednom: narativi koji Bosnu i Hercegovinu svode na sukob tri etničko-vjerske zajednice produbljuju podjele i udaljavaju zemlju od stabilnosti.

Dok jedni upozoravaju na podudarnost retorike HDZ-a i SNSD-a te opasnost stigmatizacije Bošnjaka kroz diskurs o „islamskoj prijetnji“, drugi naglašavaju da su i domaće političke elite svojim potezima otvorile prostor za takve interpretacije. Bosna i Hercegovina, poručuju analitičari, može biti održiva samo ako politički akteri odustanu od retorike straha i historijskih revizionizama te se vrate principima pluralizma, ravnopravnosti i međusobnog priznanja...