Svjedočenje žrtve porodičnog nasilja: Ja mogu, ja hoću i ja želim

Žene žrtve porodičnog nasilja nerijetko ga trpe godinama, najčešće zbog ekonomske ovisnosti ili iz straha od nasilnikove osvete. Četrdesetjednogodišnja M.Š. je odlučila to promijeniti. 

Ova žrtva porodičnog nasilja podijelila je svoja iskustva, a priča je objavljena na stranici 16dana.ba, u sklopu kampanje #nisisama. 

Zbog čega si shvatila da se nešto mora promijeniti kako bi izašla iz situacije u kojoj si se nalazila?

M.Š.: Onoga trenutka kada sam i tokom trudnoće bila izložena nasilju i iz straha da bi mogla izgubiti dijete, potražila sam pomoć.

Kakvu podršku i od koga si dobila?

M.Š.: U Sigurnoj kući sam bila zaštićena - i od zaposlenica zajedno s menadžericom dobila sam svu potrebnu pomoć kako bi se oporavila od posljedica nasilja – pružena mi je i pomoć tokom poroda i sa svojim djetetom sam mogla nastaviti boravak u Sigurnoj kući do okončanja mojih statusnih pitanja kako bi samostalno nastavila živjeti i skrbiti o svome djetetu. Ni nakon odlaska iz Sigurne kuće nisam zaboravljena i dalje mi se pruža podrška ukoliko naiđem na neke nejasnoće i nedoumice.

Koja vrsta podrške je za tebe bila najkorisnija?

M.Š.: Razgovori – individualni – grupni rad i konstantna podrška meni i mome djetetu – naučili su me da poštujem sebe.

Koji bi tvoj savjet bio ljudima u sličnoj situaciji?

M.Š. Reći ne nasilju – reći: ja mogu, ja hoću i ja želim i to sam naučila za čitav život i to je moja vodilja.