Suicid među policajcima: Pojava u Bosni i Hercegovini o kojoj se malo priča

U svijetu skoro svakih 40 sekundi jedna osoba sebi oduzme život, a crne statistike nisu ohrabrujuće ni za Bosnu i Hercegovinu.

Stopa kojom se izračunava broj osoba koje su digle ruku na sebe samo za Federaciju BiH iznosi više od osam osoba na 100.000 stanovnika, a prije pet godina ta stopa je bila više od šest osoba!

Ovaj rastući problem, o kojem se malo priča, prisutan je među različitim grupama i zajednicama. Između ostalog, u posljednje vrijeme zabilježeno je nekoliko slučajeva suicida među policajcima u BiH. 

Po zvaničnim informacijama, u općini Hadžići je proteklog vikenda pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo izvršio samoubistvo.

Nažalost, ovo nije jedini slučaj slučaj u kojem se neki pripadnik MUP-a odluči na najdrastičniju mjeru. S druge strane, ne vodi se precizna statistika na području BiH kada je riječ o samoubistvima policajaca.

Za sada, sva samoubistva, bez obzira na zanimanje, svrstavaju se u istu kategoriju, sa izuzetkom kategorizacije za spol i starost žrtava. Drugim riječima, ovaj sve veći problem se minimizira i generalizuje, a, kako to obično biva u BiH, bavimo se samo posljedicama ili statistikama.

Riječ struke

Neuropsihijatar Omer Ćemalović za portal Radiosarajevo.ba kaže da zanimanje policajca nije adekvatno vrijednovano te da je to jedan od glavnih problema.

"To se naročito može posmatrati sa jednog finansijskog aspekta i položaja generalno u društvu. Osim toga, njihov život je konstantno izložen opasnosti i riziku u odnosu na neka druga zanimanja. Treba uzeti u obzir i ovo sada novo ponašanje mladića-kriminalaca koje je jako brutalno, agresivno, ponižavajuće, vrijeđajuće...", kaže Ćemalović i nastavlja:

"Od običnih cipela i uniformi, koje moraju čekati godinama, do plata, marginalizirani su u potpunosti, kao da se želi što više taj poziv degradirati i dovesti u neku običnu poziciju. Istovremeno moraju vježbati, biti u formi i psihički stabilni".

Naš sagovornik, komentirajući posljednji slučaj samoubistva policajca u Hadžićima, koji prema pričama njegovih kolega uskoro trebao da se penzioniše i nije imao problema, kaže da se može raditi o više razloga koji su ga natjerali na očajnički čin - samoubistvo.

"Može biti duševni poremećaj, može biti neki problem koji je iskrsnuo, a riješiv je ili neki drugi potajni problem o kojem nije želio govoriti. Simptomatično je to da se u posljednje vrijeme više policajaca ubilo ili pokušalo da se ubije, tako da to treba imati u vidu", upozorava Ćemalović i dodaje:

"Mi živimo u prekomjernoj stresnoj situaciji preko 40 godina. Ljudi se istroše i sve to prenosi se i na djecu, na mlađe generacije, višestruki su problemi... Međutim, ko o tome brine? Niko! Takav dojam se stiče. Daj ti meni da ja 'zagrabim', ukradem, da se što više 'okitim', a ovo ostalo - 'baš mi je svejedno'. Svi nešto pričaju, ali to su 'bajke' za malu djecu".

Tragični scenariji

U nekim situacijama, ukoliko suicidalne osobe potraže stručnu pomoć, mogu se izbjeći tragični scenariji, potvrđuje za naš portal Ćemalović.

Međutim, naš sagovornik naglašava da je u našem društvu generalno izražena još jedna negativna pojava - neodlazak psihijatru ili nekom drugom ljekaru.

"Odlazak psihijatru nije nešto što je popularno u našem društvu. Na Zapadu je to sasvim normalno, čak psihijatar ima svog psihijatra. Nažalost, takvi ljudi su kod nas malo, tako da kažem, 'etiketirani'. Čak su 'etiketirana' i mjesta na kojima neko traži pomoć.

Kod nas ako nekom spomenete 'Jagomir', iako je to savremena bolnica, odmah se tu misli na neke ružne pretpostavke. Tako često ljudi i ne dolaze da riješe svoj problem. Oni koji imaju depresiju, gdje se najčešće javlja ta suicidalnost, jedino oni vide izlaz i doći će... Međutim, ove situacije, koje su nešto što je akutno, iznenadno, neki životni događaj ili stres, posebno ako se radi o zakonskim ili finansijskim problemima, ljudi često to riješavaju, nažalost, 'po kratkom postupku' - samoubistvom", zaključio je Ćemalović.