Staljinov portret iznad školske table

Piše: Nedim Alić, Školegijum

Sasvim je normalna pojava u dvorištu škola u BiH vidjeti spomenike koji veličaju heroje, poginule, šehide, koji su dali živote za narod, državu, domovinu, vjeru iz proteklog rata, sa malim razlikama u terminologiji i ikonografiji, ovisno o tome kojoj od tri po ustavu moguće nacionalne skupine pripadaju.

Osim što krase dvorišta škola, ovi simboli su česta pojava i ukras enterijera škole (učionica, hodnika i zbornica). Oni bdiju nad nama i podsjećaju nas ko smo i šta smo.

Imena koja ništa ne znače

Međutim, u poplavi nacionalno-vjerskih planova i programa, iznenada se u jednoj od naših škola, iznad table, na mjestu po običaju rezervisanom za državni, entitetski, nacionalni i vjerski grb ili neku vjersku ikonu, pojavio glavom i brkovima Josif Staljin. Mada u kabinetu historije/istorije/ povijesti, ne znam po čemu je zaslužio to počasno mjesto u učionici. Ostajem zbunjen.

U glavi mi se motaju razna pitanja: Otkud sad on u poplavi raznih religioznih simbola? Možda su se pomirili komunizam i religija? Da li učenici znaju ko je Staljin, šta je radio, koliko je nedužnih ljudi ubio?

Odgovor se onako logički nameće: u našim školama još nije jasno razgraničeno šta je nastavno učilo, a šta nacionalni, vjerski, državni simbol; ko je prosvjetitelj, naučnik, umjetnik, a ko diktator, vjerski poglavar, nacionalni heroj ili politički lider. Očito je samo da će generacije i generacije učenika proći kroz odgojno-obrazovni proces, a da neće razlikovati pojmove komunizam, totalitarizam, nacizam, fašizam, nacionalizam, demokratiju, kapitalizam te ličnosti Hitlera, Staljina, Getea, Ajnštajna, Mendeljeva, Mozarta, Tolstoja.

Svi su oni za njih samo historijske ličnosti, imena koja ništa ne znače. (Nastavnicu historije nisam htio pitati razlog što Staljin krasi njen kabinet, jer je očito jasno da je ona tu da zaradi platu, kao i većina njenih kolega).

Iako je posve jasno da sami ne želimo ispraviti diskriminatorske odredbe u svom nacionalnom korpusu pri izboru naziva škola, nastavnih programa, historijskih, književnih i političkih ličnosti, koji su prisutni u nastavnim planovima i programima, i koji diskriminišu Druge, a kako je suditi to ove generacije neće upamtiti, još više začuđuje da se neke sasvim jasne činjenice iz svjetske i civilizacijske povijesti, poput ove o Staljinu, kao jednom od najvećih monstruma svjetske povijesti, ne znaju.

Brojni ministri, njihovi službenici, pedagoški zavodi, nikada i ne ulaze u učionice da vide ko krasi zidove pod njihovim krovom.

A u zakonu uzalud piše

Zakoni će uzalud nastaviti pisati da se u prostorima škole neprihvatljivi simboli:

– simboli drugih država

– bilo kakvi simboli, fotografije ili objekti koji se odnose na političke stranke, pokrete, lidere

– simboli, fotografije ili objekti koji se odnose na bilo koji rat, osim učila u kabinetima koji su nužni za izučavanje programskih sadržaja,

– ratne spomen ploče i spomenici koji sadrže detalje, interpretacije, kvalifikacije ili veličaju rat, kao i u drugim slučajevima predviđenim kriterijima za školske nazive i simbole. (Zakon o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju Tuzlanskog kantona, Službene novine TK-a, broj 6/04)

Staljin je, dakle, iznenada postao nastavno učilo nužno za izučavanje programskog sadržaja dostojno da se stavi na počasno mjesto odmah iznad table.

Zato nemojte se zbuniti i čuditi ako u nekoj od naših škola na zidu vidite sliku Hitlera ili Musolinija, jer sve su to bogatstva i plodovi obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine. Imamo islama, katoličanstva, hrišćanstva, staljinizma, nacizma, fašizma, nacionalizma.

Samo izvolite!

Tekst prenosimo iz 27. broja Školegijuma, koji možete preuzeti ovdje.