Srbi su manjina u HNK

Ako je suditi po Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona, Srbi u ovom kantonu pripadaju nacionalnim manjinama, piše Abrasmedia.info.

Naime, član 1. ovog Ustava glasi: "Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima ostvarujući svoja suverena prava uspostavljaju Hercegovačko-neretvanski kanton".

Sudeći po tome, ispada da je srpska populacija u HNK nekonstitutivna, odnosno zastupljena terminom ''ostali''. Ustav FBiH je u vrijeme svog donošenja također sadržavao slične diskriminatorne osnove po kojima je srpska populacija klasificirana kao manjinska. Međutim, to je ispravljeno odlukom o izmjenama i dopunama Ustava FBiH koju je donio tadašnji Visoki predstavnik Wolfgang Petrisch 19. aprila 2002. godine            

Dok su na državnom i entitetskom nivou zastupljeni kao konstitutivni, 9 godina nakon što je ustavna sramota ispravljena na federalnom nivou, u HNK je srpska populacija i dalje klasificirana kao "ostali". 

Političke snage nezainteresovane za rješavanje problema
Kako piše Abrasmedia.info, takva situacija i ne čudi, ako se uzme u obzir da ne postoje političke snage stvarno zainteresovane za rješavanje ili bavljenje pitanjem Srba u FBiH, osim u kontekstu interesa druga dva naroda u FBiH. Realnost sadašnje političke situacije govori kako Srbi nemaju pravih predstavnika u FBiH, tako ni u Mostaru. Naime, srpski vijećnici koji su u gradskom vijeću Mostara dolaze iz stranaka sa predznakom drugog naroda ili građanski orijentiranih partija. U aktualnom sazivu Gradskog vijeća to su HDZ, SDA, SDP i Narodna stranka Radom za boljitak.  

Danilo Pavlović, iguman manastira Žitomislić poručuje kako je slaba institucionalna zastupljenost problem koji srpsku zajednicu u dolini Neretve prati od rata.  

''To je problem koji prati srpsku zajednicu od početka povratka. Od 2002. bila je evidentna podijeljenost Srba u svim nivoima vlasti, naročito gradskim. Još uvijek nismo došli do toga da imamo autentične poredstavnike Srba u vlasti. Tu su ljudi angažovani u partijama koje nisu srpske'', kaže Pavlović

Ratko Pejanović, predsjednik mostarskog ogranka Srpskog Građanskog Vijeća i Pokreta za ravnopravnost govori kako je po zastupljenosti u organima vlasti Mostara situacija za Srbe bila mnogo bolja u samim počecima, kada je Hans Koschnik došao u grad. Tada je Gradsko vijeće brojalo 48 članova. I to16 Hrvata i 16 Bošnjaka, 11 Srba i pet iz reda ostalih:

''Promjenama statuta i smanjivanjem te kvote ostajemo umanjeni za mjesta u Vijeću. Danas Srbi imaju pet mjesta u Gradskom vijeću. Dvoje je iz liste HDZ-a BiH, jedan sa liste SDP-a, jedan sa liste SDA i jedan iz stranke Radom za boljitak. Bilo koju odluku, koja može biti od vitalnog značaja za Srbe u gradu, nemoguće je ostvariti jer je pitanje koliko bi takva odluka odgovarala drugim dvama narodima. Na takav način se vrlo lako može manipulisati Srbima i sa ovim brojem u Vijeću će vječno biti tako'', navodi Pejanović 

Mostarski paroh - Radivoje Krulj, ocjenjuje kako se mogućnost da Srbi koji žive u Mostaru izaberu svoje legitimne predstavnike direktno u Gradsko vijeće zasad čini kao nemoguća misija:

''Mi imamo odlične odnose sa vijećnicima Srbima i sa Klubom Srba u Gradskom vijeću grada Mostara koji dolaze iz stranaka koje su većinski bošnjačke ili hrvatske. I oni su sami toga svjesni, ali su i potpuno raspoloženi da, u skladu svojih mogućnosti i svojih želja – koliko mogu da te želje prilagode politikama svojih stranaka i dobiju podršku svojih pretpostavljenih u stranci – da guraju neka životna, vitalna pitanja za život našeg naroda i crkve'', naveo je Krulj. 

Stranačko manipuliranje
Zloupotreba mogućnosti promjene izjašnjavanja dolila je ulje na vatru u kojoj gore demokratska prava mostarskih Srba. Tako se određeni član stranke koja pretendira na neku od pozicija, bez obzira što porijeklom i rođenjem baštini nacionalnu pripadnost nekom od drugih naroda može izjasniti kao Srbin i svojoj stranci obezbijediti željeno mjesto.  

Obzirom da se s protokom vremena od rata na ovamo sa pojedinim izuzecima, srpske kvote koriste gotovo isključivo za razračunavanja stranaka sa predznacima drugih naroda, gledajući s političkog aspekta, teško je očekivati stvaranje klime u kojoj bi se dogodila promjena koja bi omogućila građanima Mostara srpske nacionalnosti mogućnost izbora predstavnika iz vlastitih redova.