Sistem u TK iznevjerio žene žrtve nasilja: Preko 65 posto nasilnika osuđeno na uslovne kazne zatvora

Preko 65 posto presuda izrečenih za nasilje u porodici nad partnericama u zadnjih deset godina u Tuzlanskom kantonu bile su uslovne kazne zatvora. Ranije prijave žrtava ili prisustvo djece nasilju najčešće nisu uticali na visinu kazne.

Hana je u ljeto 2020. godine iz kuće svoje majke pozvala policiju zbog straha od supruga koji ju je vrijeđao i prijetio. Dan poslije, umjesto udaljavanja nasilnika od žrtve, Hana je pretučena na javnom mjestu.

Drugi dan od prijave policiji njen suprug je sjekirom razbio staklo automobila koji je vozila i izvukao je iz vozila, držeći joj nož pod vratom. Kada se otrgnula i počela bježati, udario ju je automobilom, nastavio tući u kanalu, a potom ubacio u svoj automobil. Nije mu smetala ni prolaznici koja joj je pokušala pomoći, navodi Detektor.

"Počeo je udarati rukama i nogama po raznim dijelovima tijela, udarivši je jedanput bokserom u usta dok je ležala u kanalu", navodi se između ostalog u presudi, čije sve detalje Detektor ne iznosi zbog okrutnosti opisa počinjenog djela.

Hana, što nije njeno pravo ime, u tom automobilu je pretučena i silovana dva puta, od čega jednom dok je bila bez svijesti.

Ona je jedna od desetina žrtava nasilja u porodici koje je sistem u Tuzlanskom kantonu iznevjerio.

Njen, kao i identitet drugih žrtava iz presuda, Detektor je zaštitio kako ne bi bile izložene osudama, pritiscima ili novim prijetnjama. Žrtve iz ovih predmeta nisu kontaktirane za razgovor.

Detektor je analizirao 258 pravosnažnih presuda za nasilje u porodici u kojima je žrtva bila partnerica, a koje je izreklo sedam općinskih sudova u Tuzlanskom kantonu u zadnjih deset godina, počevši od 2015. godine.

Višemjesečno istraživanje tokom kojeg je prikupljeno i analizirano preko 300 presuda svih slučajeva nasilja u porodici pred sudovima u Tuzlanskom kantonu, otkrilo je da je svaka četvrta žena iz 258 slučajeva prijavljivala nasilje u porodici prije nego što se ono ponovilo ili pogoršalo.

Istraživanje je pokazalo i da su nasilnici u porodici u više od 38 posto slučajeva bili već ranije kažnjavani, što im je cijenjeno kao otežavajuća okolnost, ali su sudovi u preko 65 posto slučajeva izricali uslovne kazne, što ih je ostavilo na slobodi.

U 37 posto slučajeva djeca su bila prisutna nasilju ili su direktne žrtve nasilja, što sudovi nisu uvijek cijenili kao otežavajuću okolnost.

"Za žrtve je ovo dokaz onoga čime im je nasilnik prijetio i što im je govorio ‘Ne bojim se ni policije, ni suda. Meni niko ništa ne može’. Jer žrtva ne može da razumije težinu i sporost dokazivanja krivičnog djela i poštovanje procedura", kazala je Danijela Huremović, voditeljica sigurne kuće Vive žene Tuzla na nalaze istraživanja.

Ružica Jukić, sutkinja Općinskog suda u Tuzli, čiju je praksu rada Detektor također analizirao, priznaje da je dosadašnja praksa sudova bila loša, ali za to krivi isključivo Kantonalni sud koji je krojio kaznenu politiku umanjivanjem presuda općinskih sudova u žalbenom postupku.

"Općinski sud ne može odrediti kaznenu politiku, nego to mora kantonalni sud zauzeti stav da se oštrije kažnjavaju. Jedino, po meni, na takav način se može (...) učiniti da se poboljša položaj žrtve, to je ta kazna, jer kod uvjetnih osuda onda se žrtve plaše i ponovo da prijave ako će ponovo dobijati uvjetnu osudu", kazala je ona.

Jukić je mišljenja da se visina sankcija mora pooštriti, ali i da društvo treba obezbijediti zaštitu žrtvama.

"Svim žrtvama bih rekla ako ste jednom prijavili, nikad nemojte biti s tom osobom, nikad, jer nasilnici ne praštaju prijavljivanje policiji. To je dokazano. Oni samo mogu biti još gori", kazala je ona.

Ovo istraživanje započeto je nakon tri stravična ubistva u Tuzlanskom kantonu – Nizame Hećimović u Gradačcu u augustu 2023. godine, Amre Kahrimanović u Tuzli u februaru 2024., te Inele Selimović u Kalesiji u februaru 2025. godine. Istrage u predmetima Hećimović i Selimović su pokazale da su žrtve nasilnike ranije prijavljivale institucijama, ali nisu dobile zaštitu.

Istraživanje je urađeno na osnovu presuda dobijenih po zahtjevima za slobodan pristup informacijama svim sudovima u Tuzlanskom kantonu. Općinski sud u Gradačcu je jedini sud koji je odbio zahtjev za dostavljanje presuda. Taj sud je odobrio uvid isključivo u listu predmeta, bez uvida u detalje presude, što je onemogućilo njihovu analizu.