Sedad Bešlija za Radiosarajevo.ba: Poruke Dana državnosti su lekcija koju još učimo

Bosna i Hercegovina danas, 25. novembra, slavi jedan od najznačajnijih datuma u njenoj modernoj historiji - Dan državnosti. Iako nacionalni praznik, Dan državnosti BiH obilježava se samo u jednom dijelu države, odnosno u Federaciji BiH.

O značaju ovog dana, njegovim glavnim porukama i razumijevanju u politički kompleksnoj državi, za portal Radiosarajevo.ba govori historičar, dr. Sedad Bešlija, viši naučni saradnik i direktor Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Radiosarajevo: Možete li naše čitaoce podsjetiti na značaj Dana državnosti BiH i šta za Vas lično znači ovaj praznik, kako ga Vi kao historičar doživljavate?

Bešlija: Dan državnosti Bosne i Hercegovine podsjeća nas na jedan od dva ključna trenutka u novijoj historiji naše domovine kada je jasno obnovljena i potvrđena njena viševjekovna državnost, teritorijalna cjelovitost i politički subjektivitet Bosne i Hercegovine. Odluke ZAVNOBiH-a od 25.i 26. novemebra 1943. godine, u uvjetima Drugog svjetskog rata, obnovile su, u međuvremenu historijskim okolnostima, "prekinuti" kontinuitet bosanske državnosti koji postoji još iz srednjovjekovnog perioda, te su jasno kazale da je Bosna i Hercegovina zajednička država svih svojih naroda i građana. Te odluke su bile dio šireg evropskog i antifašističkog pokreta. Dakle, to nije bio neki lokalni i izolirani događaj, već jedan u nizu događaja u kontekstu globalne borbe za slobodu i ljudska prava u uvjetima fašističkom ideologijom inficiranog svijeta.

Također, ZAVNOBiH treba posmatrati primarno u kontekstu moderne historije naše domovine. Naime, u odnosu na ukupnu bosansku prošlost, presudno je istaknuti da su odluke ZAVNOBiH-a važne prvenstveno u kontekstu obnove i potvrde bosanske državnosti nakon Šestojanuarske diktature 1929. u okviru Kraljevine Jugoslavije kada je Bosna teritorijalno bila "razbijena" na banovine, zatim u odnosu na Sporazum Cvetković-Maček iz 1939. godine u predvečerje Drugog svjetskog rata kada je potpisana Banovina Hrvatska koja je također na neki način poništavala bosansku državnost te u odnosu na formiranje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine koja sasvim sigurno nije odražavala autentični prirodni historijski razvoj Bosne i Hercegovine niti njene državnosti.

Za mene lično, kao historičara, ovaj praznik, uz 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, znači podsjetnik na sposobnost bosanskohercegovačkog društva da se u vanredno teškim vremenima za život ljudskog roda izgradi na principima borbe za zajedništvo, slobodu i vrijednosti humanizma naspram fašizma. Istovremeno, Dan državnosti je i pojedinačna i kolektivna obaveza da te vrijednosti čuvamo, unapređujemo i učimo mlađe generacije njihovom značenju.

Radiosarajevo.ba: Koliko su građani danas osviješteni o važnosti ovog datuma, posebno mladi koji su budućnost ove zemlje; šta Vam govori iskustvo?

Bešlija: Moje dosadašnje iskustvo u radu s mladim generacijama pokazuje da svijest o važnosti Dana državnosti nije homogena odnosno jednoobrazna. U većim sredinama s razvijenim obrazovnim i kulturnim institucijama primjećujem sve veći interes mladih da razumiju historijske procese i identitetske temelje države. Međutim, postoje i sredine u kojima se o ovome nedovoljno govori. Također, postoje sredine u Bosni i Hercegovini, a to su prevashodno gradovi u entitetu Rs i dijelu Hercegovine koji ne pridaju važnost Danu državnosti, iako su ljudi koji žive na tom prostoru rođeni u državi Bosni i Hercegovini. To je jedan apsurd koji Bosna živi posljednje tri decenije.

Ne treba zaboraviti bošnjačko/bosansko iseljeništvo diljem svijeta. Čini mi se da oni na najbolji način obilježavaju Dan državnosti naše domovine. Generalno, onaj dio omladine koji je zainteresiran za ove teme želi znati istinu i traži jasne, argumentirane narative. Potrebno je da institucije obrazovanja i kulture te stručne osobe koje u njima rade sistematski i kontinuirano rade na prenošenju znanja o državnosti Bosne.

Radiosarajevo.ba: Kako tumačiti čuvenu rečenicu iz rezolucije ZAVNOBiH-a da Bosna i Hercegovina "nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i hrvatska, i muslimanska" u današnjem političkom kontekstu?

Bešlija: Ta rečenica je bila odraz, s jedne strane, povijesnog eha Bosne koja je uvijek bila društvo satkano od svakojakih različitosti, a s druge strane, izraz idejnog stremljenja okupljenih 247 delegata (pripadnika iz svih etničkih, socijalnih i vjerskih sredina) u ZAVNOBiH-u da se i u moderno doba očuva taj specifikum Bosne na kojem je, između ostalog, organizovano i moderno društvo Evrope i razvijenih evropskih zemalja. Ona poručuje da je Bosna i Hercegovina moguća ako princip društvenog dogovora bude inkluzivan tj. uključujući, a ne ekskluzivan tj. isključujući. Odnosno, da Bosna pripada svima – i pojedinačno i zajednički.

U današnjem bosanskohercegovačkom kontekstu, to znači da politička prava, identiteti i kulturni izrazi bilo kojeg pojedinca ili kolektiva ne mogu biti temelj za negiranje države ili isključivanje drugih i drugačijih. To je poruka kompromisa, uključivosti i povijesne zrelosti – vrijednosti koje su nam danas možda potrebnije nego ikada. Ako se ta rečenica pravilno razumije, shvatamo da je njen cilj bio isturiti državu kao nadvrijednost za sve. Nažalost, iz dosadašnjeg historijskog iskustva nakon ZAVNOBiH-a možemo samo konstatovati da tu lekciju kao društvo nismo do kraja naučili, a da se prije tri decenije palo na historijskom ispitu usljed velikodržavnih pretenzija i isključivosti na Balkanu.

Radiosarajevo.ba: Ovaj datum se obilježava u Federaciji BiH, dok je to u RS običan dan. Kako danas, u politički kompleksnoj BiH, trebamo razumijevati i obilježavati Dan državnosti?

Bešlija: Sasvim je jasno da politički konteksti u entitetima i pojedinim kantonima danas nisu isti, ali historijska činjenica ostaje jedna: odluke ZAVNOBiH-a su temelji moderne bosanskohercegovačke državnosti. One su dio antifašističkog naslijeđa i dio su međunarodno priznate tradicije na kojoj počiva i današnja Bosna i Hercegovina. Čak i tamo gdje se ne obilježava zvanično - uz napomenu da se u entitetu Rs i u gradovima poput Stoca, Livna, Glamoča i drugih Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava na različitim političkim, kulturnim i obrazovnim platformama - važno je razvijati svijest o njegovom historijskom karakteru. Obilježavanje se ne nameće već se ono gradi razumijevanjem i obrazovanjem.

Danas Dan državnosti Bosne i Hercegovine ne priznaju i ne obilježavaju samo oni koji ne poštuju važeći Ustav svoje države jer prema Ustavu Bosne i Hercegovine tj. Aneksu IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, s obzirom na član 1 koji govori o državnom kontinuitetu i Aneks II koji govori o kontinuitetu pravnih propisa, svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, a to znači i Zakon o praznicima koji su važili u prethodnoj SR i Republici Bosni i Hercegovini, "koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine." Rješenje je, dakle, u civilizovanom odnosu prema Ustavu i poštovanju svih njegovih odredbi.

Radiosarajevo.ba: Koliko je važno da se ovaj datum obilježava u cijeloj zemlji i šta to simbolički znači?

Bešlija: Važno je iz nekoliko razloga. Prvo, državnost nije parcijalna kategorija, ona je svojstvo cijele zemlje koja ima status međunarodno priznate države. Drugo, zajednički praznici doprinose osjećaju zajedničke pripadnosti, međusobnog povjerenja i institucionalne stabilnosti. I treće, simbolički, obilježavanje Dana državnosti u cijeloj Bosni i Hercegovini znači prihvatanje historijskog kontinuiteta koji veže sve ljude koji žive u Bosni unatoč razlikama.

Praznici nigdje nikada nisu samo obični datumi već su instrument za društvenu koheziju. Njihova snaga leži upravo u zajedničkom prihvatanju i obilježavanju.

Radiosarajevo.ba: Kako se boriti protiv historijskog revizionizma i šta smatrate najvećim izazovima u tom procesu?

Bešlija: Potrebno je kontinuirano ozbiljno naučno istraživanje, dostupnost arhivske građe, kvalitetno obrazovanje i javno djelovanje institucija poput Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu na čijem sam čelu. Potrebno je da vlast prati struku, a ne obratno kako je to kod nas najčešće slučaj. Najveći izazov danas je informacijska fragmentacija: ljudi informacije primaju selektivno, najčešće putem društvenih mreža, relativno se malo čita, a kada se čita često se čitaju samo naslovi, i to otvara prostor politiziranom i mitološkom tumačenju historije što je svojevrsna kapija za historijski revizionizam. A revizionizam vodi društva u jednu vrstu začaranog mentalnog kruga iz kojeg bujaju svakojake isključivosti koje ljudskom rodu mogu donijeti samo nemir i nesigurnost.

Na naučnoj i akademskoj zajednici, pa i duhovnoj zajednici, je da bude glasna, jasna i prisutna u javnom prostoru. Stručan, argumentiran i transparentan narativ najefikasniji je lijek u borbi protiv različitih revizionizama.

Radiosarajevo.ba: Ima li neki historijski dokument, detalj ili narativ vezan za ZAVNOBiH koji biste voljeli da javnost bolje razumije?

Bešlija: Suma sumarum, da nije bilo bosanske srednjovjekovne državne tradicije, Osmanlije ne bi sačuvale kompaktnu bosansku pokrajinu kroz sandžak i ejalet/vilajet; da nije bilo takvog državno-pravnog razvoja unutar osmanskog sistema, austrougarske vlasti ne bi zadržale Bosnu kao odvojenu i posebnu cjelinu unutar svoje monarhije; da nije bilo takve pravne tradicije iz srednjeg vijeka, osmanskog i austrougarskog razdoblja, Bosna i Hercegovina ne bi kao posebna jedinica ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba 1. novembra 1918; a da nije bilo svega prethodnog Bosna ne bi imala respekt kod komunističkog rukovodstva i ne bi zadržala poseban, ravnopravan državno-pravni status unutar Jugoslavije. Koliko su odluke ZAVNOBiH-a bile dalekosežne i važne za savremenu državu Bosnu i Hercegovinu pokazuje činjenica da bi politički i diplomatski napori za očuvanje i potvrdu kontinuiteta bosanske države i državnosti tokom perioda 1992–1995. godine bili nemogući bez pravnog okvira kojeg je ustanovio ZAVNOBiH. Referendumom 29. februara i 1. marta 1992. godine bosanska država je obnovila svoju historijsku samostalnost i nezavisnost nakon čega je uslijedilo i međunarodno priznanje", zaključuje dr. Sedad Bešlija u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.