"Rekli su da će mi sin čitav život biti kao biljka, danas je samostalan mladić"

BUKA donosi priču kako izgleda borba za život i rad u sredini koja hrani predrasude prema osobama sa invaliditetom, te šta bi bilo ključ za ravnopravnost ove populacije.

Prva informacija koju je dobila nakon poroda, bila je da njen sin ima hormonski poremećaj. Govorili su joj da ga treba smjestiti u ustanovu, jer će čitav život biti biljka. Danas je Slađan oličenje samostalnosti mladog čovjeka sa Down sindromom. Naravno, sve do tačke u kojoj mu bh. društvo treba pružiti šansu.

Danas većinu svakodnevnih stvari obavlja sam. Na šansu da živi u potpunosti samostalno i od vlastitog rada još mora čekati, jer bh. društvo i dalje ne prepoznaje potencijal koji osobe sa Down sindromom imaju.

"Sa nekih dva mjeseca Slađanovog života, saznala sam dijagnozu. Sa nekih pola godine, imali smo sreću da naiđemo na izuzetnu pedijatricu sa kojom sam imala odličnu saradnju. Najbitniji savjet koji mi je dala - da je u pitanju hromozomski poremećaj kojem nema lijeka i da mi ostaje da i dalje volim svoje dijete, što će dati veće rezultate od bilo koje terapije", prisjeća se majka ovog tridesetčetvorogodišnjaka.

Na ustanovu nije pristala. Sve najbliže institucije su joj izgledale stravično. U toj tački, reći će, počeo je život.

"Bila sam uporna sa njim, i gdje god smo bili, bio je sa nama. Nakon nekoliko godina, rodila sam dijete bez poteškoća, koje je sa godinu dana umrlo. Ako bismo pričali o težini, uvijek postoji gore", kaže ona.

Opširnije čitajte na ovom linku.