Nekada su ovdje radile fabrike, škole bile pune đaka: Danas ovim dijelom BiH vladaju tišina i pustoš

Nekada prometna saobraćajnica kojom su svakodnevno prolazili radnički autobusi, đačke ekskurzije i kamioni s robom za izvoz, cesta između Bosanske Krupe i Sanskog Mosta danas vodi kroz gotovo napuštena podgrmečka mjesta. Urušeni pogon nekadašnje fabrike stolica u Jasenici, devastirani spomen-kompleksi i prazan objekat bivše policijske stanice na raskrsnici kod Lušci Palanke oslikavaju današnju sliku kraja u kojem su od nekadašnjeg života ostali samo rijetki stanovnici i tišina.

Na ovom pravcu koji preko obronaka Grmeča povezuje dvije općine Unsko-sanskog kantona danas se kilometrima vozi bez susreta s drugim vozilom ili prolaznikom. Kroz Jasenicu, Majkić Japru i pored Lušci Palanke, mjesta u kojima je nekada vrvilo od života, na svakom koraku vide se tragovi nekadašnjeg razvoja prepuštenog zubu vremena. Uz cestu se nižu ruševine devastiranih fabrika, škola, ambulanti i muzeja, dok pored njih stoje obnovljene povratničke kuće čije su kapije uglavnom zaključane.

Mali Švarcvald

Jasenica, nekada najveće selo na ovom dijelu općine Bosanska Krupa, prije posljednjeg rata brojala je između 500 i 1.000 stanovnika i nosila nadimak "mali Švarcvald". Imala je školu punu đaka, poštu, mjesni ured, ambulantu, mali hotel u koji su dolazili gosti iz cijele bivše države, ali i vlastitu industriju. Poseban simbol nekadašnjeg života i privredne snage ovog kraja bila je fabrika stolica u Jasenici. U vremenima kada je drvna industrija bila okosnica razvoja podgrmečkog kraja, ovaj pogon je zapošljavao mještane Jasenice i okolnih sela, osiguravajući egzistenciju desetinama porodica. Iz nje su svakodnevno izlazili kamioni s namještajem, a zvuk mašina i žamor radnika davali su ritam cijelom mjestu.

Danas od te fabrike nije ostalo gotovo ništa osim sablasne betonske konstrukcije bez prozora i vrata, zarasle u korov i okružene ispucalim asfaltom fabričkog kruga. Pogon poslije rata nikada nije obnovljen niti je ponovo pokrenuo proizvodnju. Oko nekadašnjih hala danas nema ni mašina ni radnika, a na oronulom zidu, uz krošnju breze koja je izrasla iz zapuštenog dvorišta, stoji tek izblijedjeli natpis da se prostor od preko dvanaest hiljada kvadratnih metara prodaje – kao nijemi svjedok da ovdje više nema ni fabrike ni ljudi.

Ovaj kraj nosi i snažan historijski pečat iz Drugog svjetskog rata. Od ustanka u julu 1941. godine, pa gotovo do samog kraja rata, na Grmeču i u Podgrmeču nalazila se velika slobodna teritorija. U Jasenici je djelovala partizanska radionica za izradu i popravku oružja, bilo je smješteno sjedište Vrhovnog štaba, a u novembru 1942. godine tu je održana i Skupština pravoslavnih sveštenika koji su podržali Narodnooslobodilački pokret. 

U decenijama nakon tog rata, Jasenica je bila nezaobilazna destinacija za đačke ekskurzije, novinare i putnike koji su obilazili spomen-kompleks i muzej posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. Danas je zgrada muzeja devastirana, a postamenti na kojima su stajale biste 12 narodnih heroja Podgrmeča odavno su prazni.

Tužna sudbina podgrmečkih sela

Nastavljajući putem prema Sanskom Mostu, cesta prolazi pored Lušci Palanke, mjesta bogate prošlosti koje se u pisanim dokumentima prvi put spominje još 1351. godine u Povelji bana Stjepana II Kotromanića. U drugoj polovini 20. vijeka Lušci Palanka bila je pravi mali gradić u kojem je, zajedno s okolnim selima, živjelo oko 3.500 ljudi, dok je cijela nekadašnja općina 1971. godine brojala više od 10.000 stanovnika. Radile su dvije fabrike, od kojih je jedna proizvodila automatske dijelove za mašine i izvozila ih u Italiju. Mjesto je imalo veliku školu sa stotinama učenika, šumariju, poštu, ambulantu, stomatologa, apoteku, matični ured, trgovine, zanatske radnje i kafane.

Danas, u prolazu ovim pravcem, taj nekadašnji život jedva da se može i naslutiti. Na samoj raskrsnici prema Sanskom Mostu nema ni prolaznika ni automobila koji čekaju na skretanje. Uz raskrsnicu stoji zgrada u kojoj je još prije desetak godina radila policijska stanica, ali taj objekat danas zjapi potpuno prazan. Iako u samoj Palanki i okolnim zaseocima još uvijek živi tek pokoji stariji mještanin i povratnik, prizor napuštene stanice na pustom raskršću ostavlja utisak mjesta iz kojeg su se i posljednje institucije davno povukle.

Vožnja ovim putem danas podsjeća na prolazak kroz prostor ispunjen ostacima prošlih vremena, gdje su ostali samo kameni i betonski svjedoci nekadašnjeg života, prazne ceste i tišina koja najbolje govori o sudbini podgrmečkih sela.