Psihologinja Armina Čerkić nakon femicida u Mostaru: Ovo su prve 'crvene zastavice', reagirati odmah

Javnost u Bosni i Hercegovini, ali i šire, potresao je novi slučaj femicida koji se desio u Mostaru, 16. novembra, kada je Anis Kalajdžić ubio bivšu djevojku Aldinu Jahić dok se vraćala s treninga.

Aldina Jahić se do zadnjeg momenta borila za svoj život, nije uspjela pobjeći od naoružanog muškarca, policija je stigla prekasno. Monstrum je već ispunio svoj naum i ubio Aldinu ispalivši nekoliko hitaca iz pištolja u nju.

Prema zvaničnim izjavama iz Tužilaštva i policije Hercegovačko-neretvanskog kantona, ubica Anis Kalajdžić je ranije slao prijeteće poruke Aldini. Iz policije su dodali da ubica Anis Kalajdžić nije imao dozvolu za oružje.

Sve ovo, kao i raniji slučajevi femicida kada su žene prijavljivale muškarca nasilnika i tražile zaštitu, ali bespomoćno, razlog su zašto građani više ne vjeruju organima sigurnosti u državi te se putem društvenih mreža poziva da žene uzmu stvar u svoje ruke i zaštite same sebe tako što će naučiti neke borilačke vještine, a apeluje se i da se ženama omoguće dozvole za nošenje vatrenog oružja.

Ubica Anis Kalajdžić uhapšen je odmah na mjestu zločina, a do momenta objave ovog teksta, Anis Kalajdžić se tereti za krivično djelo "Teško ubistvo ženske osobe" iz člana 166a stavak 1 i 2 Kaznenog zakona Federacije BiH, počinjeno na štetu Aldine Jahić (1993.) iz Kalesije.

O novom slučaju femicida i svemu navedenom, za portal Radiosarajevo.ba govori psihologinja, sistemska porodična psihoterapeutkinja Armina Čerkić.

Na početku našeg razgovora, psihologinja Čerkić ističe da femicid nije privatna tragedija, nego društveni i institucionalni neuspjeh.

"Žene ne ginu zbog 'loših izbora', nego zato što živimo u kulturi koja normalizira mušku kontrolu i umanjuje ženski strah. Prevencija počinje kada institucije počnu vjerovati ženama pri prvom upozorenju, kada se prijetnje tretiraju kao realan rizik, a ne kao 'pretjerivanje', te kada se uvede obavezna procjena rizika i brza zaštita. Femicid se sprječava jasnim imenovanjem nasilja i odlučnim reakcijama sistema", poručuje naša sagovornica.

Na naše pitanje kako prepoznati nasilnika, odnosno prema kojim osobinama žena može uvidjeti da je u toksičnom odnosu prije nego bude kasno, stručnjakinja ističe:

"Žena ne snosi odgovornost što nije 'prepoznala nasilnika', nasilje se prikriva, raste postepeno i često se maskira kao ljubav. Rani znakovi su kontrola, ljubomora, izolacija, ponižavanje i prijetnje. Najpouzdaniji signal je reakcija ženskog tijela: osjećaj straha, skupljenosti, napetosti. To nisu 'bračne svađe', nego strategije kontrole."

Naglašava da fokus ne treba biti na tome da žene postanu detektori nasilja, nego "da društvo i institucije reagiraju na prve crvene zastavice".

Govoreći o uzrocima femicida, Čerkić navodi da su oni duboko društveni:

"Patrijarhalni obrasci koji muškarcima daju pravo na ženu, romantiziranje ljubomore, umanjivanje ženskog glasa i nedovoljno ozbiljan institucionalni odgovor. Femicid je vrhunac kontinuuma nasilja kojem prethode prijetnje, proganjanje, ekonomska kontrola i ponižavanje. To je pitanje moći, a ne 'izgubljene kontrole'. Sve dok društvo opravdava ili umanjuje nasilje, femicid ostaje predvidiva posljedica", kategorična je naša sagovornica.

Dodaje da sistem najčešće zakaže kada prijetnje i raniji napadi nisu shvaćeni ozbiljno, te govori šta bi žena koja trpi neki vid nasilja prvo trebala učiniti za samu sebe.

"Potrebni su obavezna procjena rizika, hitne mjere zaštite i jasni protokoli između policije, tužilaštva i socijalnih službi. Žene ne treba teretiti odgovornošću; one mogu, uz minimalan rizik, napraviti mali korak: povjeriti se osobi od povjerenja, nazvati SOS liniju i uz stručnu podršku napraviti sigurnosni plan. Prvi korak nije prijava - prvi korak je povratak glasa", pojašnjava psihologinja Čerkić.

Na kraju, imala je i poruku za žene koje trenutno proživljavaju nasilje, a do kojih će možda doći ova njena poruka čitajući naš tekst:

"Želim joj reći: nisi kriva i nisi sama. Nasilje govori o počiniocu, ne o tvojoj vrijednosti. Ako se bojiš, tvoje tijelo ti već šalje važan signal. Tvoj prvi korak može biti mali i siguran, jedan poziv, jedan razgovor, jedan trenutak u kojem tražiš podršku bez osuđivanja. Svaka žena zaslužuje život bez straha, a tvoj glas je dovoljan razlog da budeš zaštićena."