Pravoslavne i katoličke crkve obilježavaju Veliki petak, dan Kristovog stradanja na križu

Pravoslavne i katoličke crkve širom svijeta obilježavaju Veliki petak - dan kada je Isus Krist stradao na križu - najtužniji dan u godini.

Krist, uhapšen prethodne noći, izveden je pred jevrejske prvosveštenike na suđenje zbog optužbi da propovijeda učenje za koje su tvrdili da je u suprotnosti sa vjerskim principima i zakonima judaizma.

Veći broj lažnih svjedoka, koje su prvosveštenici doveli, navodili su, između ostalog, da Isusovi govori o Carstvu nebeskom predstavljaju njegovu namjeru da se proglasi za jevrejskog cara koji će ih osloboditi od rimskog ropstva.

To je iskoristio prvosveštenik Kajafa i odlučio da Krista preda rimskom namjesniku Judeje – Ponciju Pilatu, kako bi ga on osudio zbog pobune protiv Rima, što se kažnjavalo smrću.

Pilat je Krista predao u ruke jevrejskom kralju Irodu, koji ga je vratio nazad rimskom namjesniku.

Na Pilatova pitanja i tvrdnje Isus je šutio ili odgovarao samo sa: "Ti kažeš", rekavši mu u jednom momentu da "njegovo carstvo nije od ovog svijeta".

Vidjevši da nema elemenata za osudu, rimski namjesnik poslužio se starim jevrejskim običajem da za vrijeme Pashe bude pomilovan jedan osuđenik, te je okupljeni narod upitao da li želi slobodu za Krista ili Varavu.

Okupljeni narod, podstrekavan jevrejskim prvosveštenicima, zatražio je slobodu za Varavu, a osudu za Krista, riječima: "Krv njegova na nas i našu djecu". 

Pilat je tako i odlučio, rekavši: "Osudili ste nevinog". Nakon toga je pristupio ritualnom pranju ruku. Otuda potiče izraz "pranje ruku" u značenju skidanje odgovornosti sa sebe.

Osuđenog Krista vojnici su bičevali, stavili mu na glavu trnov vijenac i tjerali ga da do brda Golgota nosi krst, na kojem je razapet.

Raspetog Krista vojnici su proboli kopljem između rebara, stavili mu na usta sunđer natopljen sirćetom, a iznad glave ploču sa natpisom na hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku: "Isus Nazarećanin, car judejski". Za to vrijeme Isus je molio Boga da im oprosti, riječima: "Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine".

Prema predanjima u evanđeljima, navodi se da je Krist u tri sata poslije podne ispustio dušu.

U momentu Hristove smrti nebo se potpuno pomračilo, nastala je neviđena oluja, grobovi su se otvorili, a stijena na koju je stavljen krst pukla je po neprirodnoj liniji.

Mrtvog Krista skinuli su sa krsta, umotali u pogrebno platno, sahranili u grobnicu, na čiji ulaz je postavljena velika kamena ploča, a pred grobom su stražarili legionari, piše BHRT.

Kristova žrtva i njegova smrt na krstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda i prethodila najvećem događaju – Vaskrsu – kojim je Bogočovjek pobijedio smrt i vječnu pogibelj, kao posljedice grijeha.