Pozorište Jazavac u Banja Luci

Foto: gpj.ba

Radi širenja kulturne svijesti, kulturnog obrazovanja i navika, prije četiri godine pokrenuta je inicijativa za osnivanje gradskog pozorišta kao ozbiljne ustanove koju bi predstavljali i predvodili mladi ljudi, akademski građani grada Banjaluke. Glavni akteri, osnivači bili su glumci Dragana Marić, Dejan Zorić i Mario Lukajić koji su, uprkos skepsi i negodovanju okoline, smogli snage i krenuli trnovitim putem ka svom cilju. O nastanku prve pozorišne scene, koja ne nosi prefiks javne institucije, govore Dragana Marić i Dejan Zorić.

"Ideja je potekla od Marija i Dejana, kada su me pozvali da zajedno s njima osnujem pozorište, tako je sve počelo. Konstantno smo se družili,smišljali naziv pozorišta, pravili ideje kako da ga registrujemo, da ga nazovemo, što je sada kada pogledam bio najtezi zadatak koji je trajao dva mjeseca. S obzirom na našu volju, upornost, naše snage i znanja, osnovali smo pozorište Jazavac", kaže Dragana, na šta Dejan dodaje:

"Tada je situacija bila potpuno loša, jer smo uvidjeli da mi ne možemo, niti imamo bilo kakvu šansu da se dokažemo za ono što smo završili, a to je fakultet za glumu. Tada smo došli na ideju da osnujemo pozorište,a iI zbog toga što i Banjaluci fali treće pozorište. Sa naše strane smo uvijek bili inicijatori mnogih stvari u životu, tako da smo se odlučili na jedan veoma hrabar i nesiguran potez, a to je da se osnuje jedno pozorište. Što je bilo osuđivano od dosta ljudi, ali moram reći da smo dobili i dosta podrške. Nekako je bilo i logično da nas kritikuju, jer pozorište nije mala stvar, to nije jedna predstava. Da smo mi rekli hajdemo napraviti svoju predstvu u nekoj svojoj nezavisnoj produkciji, mislim da to niko ne bi ni primjetio, ali kad smo rekli hajdemo napraviti pozorište - to je svima odzvonilo u glavi i onda je bilo oprečnih komentara, kao “kako oni mogu, oni su mladi, oni su glumci, da li oni znaju šta je pozorište, šta je organizacija pozorišta, šta je marketing ,odnosi sa javnošću”…

Jaka želja za sopstvenim kreativnim prostorom, snažna volja za igrom i nesebična požrtvovanost i istrajnost troje mladih, tada tek diplomiranih glumaca, koji se nisu prepustili letargiji i malodušnosti, nezadovoljstvu i kritici svega postojećeg, nego su vođeni najiskrenijim pobudama buntovnih mladih umetnika slijedili ideju o sopstvenom pozorištu i snove pretvorili u javu.

Oblik stvari, Braća, Gavrilo, Bliže, Kako ubiti suprugu i zašto, Tajni dnevnik Adrijana Mola su punile teatarske sale i još uvijek izazivaju ogromno interesovanje, ali malo ko zna da su glumci istovremeno bili i scneski radnici, i prodavci, i organizatori, i šta sve ne…

Dragana priča: "Često se desi da publika koja dolazi na naše predstave, u kojima ne igramo svo troje, može da primjeti da neko od nas na biletarnici prodaje karte ili da pokupimo smeće koje publika ostavi iza sebe.U suštini, mi shvatamo da smo Jazavac stvorili svojom voljom, znanjem, svojim radom i rukama. I tako se prema pozorištu ophodimo i dan danas. Bili smo u mnogo situacija gdje smo mi nosili scenografiju i montirali, zato što nismo imali nikoga drugog da nam to uradi pa smo nas troje sami nosali ormare i krevete da namjestimo pred predstavu i onda da obujemo kostime i da igramo."

Dejan: Samim osnivanjem smo znali da je to značajna i velika stvar. Jednom nam je jedan stariji kolega rekao 'držite se toga zato što je to vaše životno djelo'. I ja ne vjerujem da ćemo nas troje nešto veće i zanačajnije uraditi u životu od ovoga. I kad ne bi uradili, možemo biti apsolutno zadovoljni, šta smo uradili i šta smo pružili našim sugrađanima, našem gradu kojeg neizmjerno volimo, i zato neke materijalne stvari ne gledamo toliko. Da li ćemo nešto zaraditi ili ne, tu Jazavac isto može tokom godina da očvrsne i da stane na noge, i da od Jazavca nas troje možemo jako lijepo i sigurno živjeti.

Rezultati su očigledni, a najviše se ogledaju u vrlo uspješnim gostovanjima u Italiji, Americi, kao i mnogim gradovima naše zemlje i regiona.

Dragana:Svi građjani RS i BIH znaju koliko je teško baviti se umjetnošću danas. Prvo su nas svi pitali, kako ćete da živite od toga i kome ćete prodavati svoju umjetnost, ali smo bili ubijeđeni da ćemo uspjeti. Imali smo iskrenu ambiciju da radimo dobre predstave koje će publika prepoznati i koje će gledati. Sada sa ovog stanovišta mogu da kažem da smo ostvarili svoj san,jer mi smo glumci koji su željeli da igraju. Ne da smo dobili to što smo željeli i o čemu smo sanjali, čak smo otišli u Ameriku. Igrali smo u Njujorku na Brodveju u pozoristu La mama gdje su počela neka od najpoznatijih imena, kao što su Robert de Niro, Dajen Lin i drugi. Mislim da smo realan dokaz da se sve može u životu kad se hoće, pokazali smo svojim primjerom i našim predstavama, angažmanom, trudom i požrtvovanošću i tako ćemo i nastaviti. Sa ovog stanovišta ne mogu da kažem da postoji išta sem nas samih, koji može to da nam naruši.

Birajući savremene tekstove, angažujući mlade ljude, ovo pozorište će i dalje da gradi specifičan i jedinstven izraz u odnosu na prostor u kojem postoji. A takođe, sa ove scene će se i u budućnosti slati poruke i jasan stav prema aktuelnim dilemama društva u kojem živimo.

Nada Kolak, Uno Radio Banja Luka za radiosarajevo.ba

U rubrici Metromahala pridružile su nam se kolege sa radija Uno u Banja Luci i radija Dobre Vibracije u Mostaru. Projekat koji je finansiran od strane Ambasade Švicarske u BiH, koji će trajati od februara do jula 2010, donosi 18 zanimljivih priloga iz kulture i javnog života Mostara, Banja Luke i Sarajeva. Radijski prilozi se jednom mjesečno emnitiraju na pomenutim stanicama, dok se isti u formi članaka dokumentiraju na web stranama svakog radija.