Potresna priča Mirnese: 'Noći su bile zastrašujuće, neki su uzimali konopac da se objese'

Noći su bile zastrašujuće, neki koji više nisu mogli da podnose patnju, uzimali bi konopac da se objese, priča, između ostalog Mirnesa Tikvina (djevojačko Abidović), koja je kao četverogodišnja djevojčica preživjela pakao Srebrenice, a danas živi u američkoj prijestonici Washingtonu gdje predaje na više univerziteta.

Ona je rođena Zvorniku 1991. godine. Početkom agresije na BiH njena porodica i ona su pobjegli u Srebrenicu.

"Slabo se sjećam vremena provedenog u Srebrenici kao mala djevojčica, ali iz priča koje su ispričali moji roditelji, skloništa smo tražili u spaljenim zgradama", priča Mirnesa.

Dalje se sjeća kako su noći bile zastrašujuće, od zvukova granata i ljudske vriske.

"Neki koji više nisu mogli da podnose patnju, uzimali bi konopac da se objese. Otac je par puta išao u napuštene kuće da traži hranu jer ono što su nam djelili nije bilo dovoljno. A majka je pravila lutkice od odjeće i slatkiše od samog šećera", sjeća se Mirnesa.

Njena majka, brat, tetka Mevlida, i ona bili su prevezeni od Srebrenice do Tuzle. Tokom cijelog puta Vojska RS je zaustavljala autobuse u potrazi za muškarcima.

"Moj otac (Muradif Abidović), djed (Ragib Abidović) i moje amidže (Ferid Abidović, Ramiz Abidović, Kemal Abidović) i rođaci (Fikret i Enes Abidović) su pješke kroz šume putovali do Tuzle. Nakon nekog vremena svi su stigli u Tuzlu osim Ragiba i Fikreta. Imam četiri člana uže i šire porodice sahranjena u Potočarima", kaže Mirnesa.

Ona se 1999. godine sa porodicom preselila u Sjedinjene Države, Hartford, Connecticut.

"Kako smo se nastanili u SAD-u, moji roditelji su bili proaktivni u prilagođavanju našem okruženju, ali ne zaboravljajući naše korijene i odakle dolazimo. Do 2022. godine sam završila dva magisterija u smjeru nursing i trenutno sam u praksi. Također predajem na prestižnim univerzitetima u Washingtonu DC", rekla je Mirnesa.

Ističe da je naša dijaspora aktivna u organizaciji obilježavanja genocida u Srebrenici širom SAD-a.

"Time osiguravamo da se žrtve pamte i da buduće generacije razumiju šta se dogodilo. Nažalost, došlo je do porasta negiranja genocida i pokušaja revizije historije. Jako je bitno da naša i buduća generacija doprinosi istini", rekla je Mirnesa.