Pogledajte snimke s koncerta: Noć kad je Nirvana svirala za žrtve ratnih zločina u BiH

Rape me
Rape me, my friend
Rape me
Rape me again

I'm not the only one
I'm not the only one...

Ovako idu riječi slavne pjesme kultnog benda Nirvana, objavljene na trećem i posljednjem albumu ovog benda, In Utero (1993.). Pjesme s kojom su otvorili koncert za žrtve ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini...

Nirvana je, za one koji to ne znaju, slavni američki grunge (alternativni rock) bend čiji je frontmen bio Kurt Cobain.

Te, 1993. godine, Cobain je bio 26-godišnji mladac, koji je stekao svjetsku slavu dvije godine prije s hitom Smells Like Teen Spirit.

U to vrijeme za mnoge kontroverzan, Cobain je pisao, pjevao i svirao žestoko. Borio se s mentalnim zdravljem, što je bio još veći tabu nego danas, no njegova tjeskoba koja je potaknula pisanje takvih pjesama i njegov izgled anti-establišment persone, doveli su do toga da ga se i danas spominje kao glasnogovornika generacije X. Uz to, Cobainove pjesme proširile su teme mainstream rock muzike '80-ih na raspravu o ličnom promišljanju i socijalna pitanja.

Uz Cobaina, u bendu je svirao, kao basista, i Chris Novoselic – pravog prezimena Novoselić, čiji su roditelji porijeklom iz Hrvatske. Kad je rat buknuo na ovim prostorima, do Chrisa su dolazile jezive ispovijesti o zločinima koji se događaju.

Posebno su ga pogodile priče o silovanim ženama, djevojčicama...

„Na prvom mjestu, izgubio sam toliko poštovanja prema Ujedinjenim narodima. Zapravo se taj gubitak poštovanja razvio u prezir prema UN-u. UN i američke administracije samo se pretvaraju kad su u ovoj situaciji očiti agresori. Čvrsto znam da je UN bio svjestan zločina u novembru 1991. i još jednom u januaru 1992. Znali su što se tada događalo i nisu učinili apsolutno ništa. Još uvijek pregovaraju i pokušavaju razraditi svoje strogo povjerljive, back-room ponude. Znate, željeli su održati nekakvu mirovnu konferenciju i htjeli su da pružimo neku korist za pomoć ženama i djeci u Bosni i Hercegovini. Kad su me oni pitali, rekao sam, "NE! Je*i se, je*i se! Da si dobro radio svoj posao, trenutno ne bi bilo katastrofe u Bosni i Hercegovini. Ne bi bilo hiljade mrtvih!", govorio je Novoselić u intervjuu 1993. godine.

"Jezive se stvari dole događaju, tako da noćas sviramo za njih", rekao je Cobain za MTV uoči ovog koncerta.

Novoselić i Cobain bili su izrazito prisni. Toliko da je Cobain, zamršeni, haotični muzički genije kakav je bio, nazvao upravo Chrisa prvi put kad je uzeo heroin. Bila je to 1986. godina...Chris se, sve do te 1994. i trenutka kad će Kurt Cobain počiniti samoubistvo, neumorno borio za prijatelja i njegovu 'trijeznost', no to je neka druga priča, za neko drugo mjesto.

Vratimo se u 1993.

Deveti je april. U Sarajevu je otvoreno Koševsko groblje, 27 godina nakon zatvaranja, zbog nedostatka prostora za ukop žrtava ubijenih snajperima i granatama. U grad će doći američka spisateljica Susan Sontag, američka muzičarka Joan Baez...

A u San Franciscu, u sali Cow Palace, svira bend Nirvana.

Posvećen je žrtvama ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini. Prodali su 10 hiljada ulaznica i zaradili 60 hiljada dolara, koje su poslali Trešnjevki, slavnoj zagrebačkoj grupi koja je radila sa ženama, žrtvama ratnog silovanja i izbjeglicama.

Nirvana – Cobain i Novoselic, te bubnjar Dave Grohl – i njihove predgrupe (Breeders, Disposable Heroes of Hiphoprisy i L7) svirali su tu noć četiri sata. Cobain i ekipa svirali su sat i 45 minuta, a svoju svirku su otvorili pjesmom Rape me.

„Pjevamo za naše sestre“, uzvikivao je Cobain tokom koncerta.

Publika je bila oduševljena nepredvidljivošću benda (Cobain zamotao Novoselica u selotejp, Kurt i njegovo bacanje u bubnjeve), a sve je eksplodiralo na prve note pjesme Smells Like Teen Spirit.

Na kraju su pozvali okupljene da podrže žene-žrtve ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini.

O tome koliki je značaj ovog koncerta bio neka svjedoče riječi slavnog kritičara Roberta Hilburna koje je zapisao nakon svirke za Los Angeles Times:

„Do kraja noći, trio iz Seattla postigao je oba cilja u trijumfalnoj izvedbi koja je sugerirala da grupa zaista posjedovuje talent i volju da ostane jedna od najutjecajnijih i najinspirativnijih sila rocka u ‘90-im.“